daj da ti se rodim
nisam točno sigurna na koji se način princeza odrekla svog kraljevstva i odlepršala u svijet gonjena sobom, a još manje zbog čega....puno ih je bilo kroz povijest, i muškijeh i ženskih.
ja bih sad to isto trebala napravit. iznutra doduše, dvorac nemam. i odgovorit si "zbog čega" i uvjerit se da je to DOVOLJNO dobar razlog.
ja mislim da bi to bilo ispravno i pravi put do slobode. s druge strane, imam užasnih problema zamislit se kao asketu. s treće strane, kad god se sjetim sebe okruženu obiljem, na najsavršenijim mjestima na svijetu i u najboljem društvu...sve to nije imalo smisla niti me usrećivalo ako ISTINA u meni nije bila zadovoljena. što će reći da je obilje samo po sebi vrlo često bilo "neistina".
sada bih trebala poveću količinu muda. prvo, da sve sagledam kako jest, a drugo- da odjebem sav materijalni privid i usredotočim se na istinu. to za sobom povlači činjenicu da bi me ljudi dosta često, tj. najčešće, gledali ispod oka. ukoliko bih željela vlastitu sreću nastaviti uvjetovati njihovim odobravanjem, unaprijed bih bila osuđena na propast. moj plan bi bio that is. a onda i ja.
i sad je pitanje- da li ja, koja cijeli život beziznimno ovisim o vanjskoj potvrdi mogu odjebat upravo SVE u svrhu iznalaženja onoga što mi se čini da jest. usprkos tome što znam da ću se cijeli život jebat s tim. i usprkos tome što znam da sam sklona sjaju, prizemnim zadovoljstvima (ko ih je upoće takvima nazvao??), bogatstvu, afirmaciji, vrhu ljestvice, ostalim pizdarijama...
ja bih se sad trebala ful okrenut na drugu stranu i biti samo ja, ili ja i On, ili ja i Svemir, ili ja i goli kurac, ali samo TO, bez drugih, samo ja i moja istina. jebote ja da te jebo da te jebo.
ja nisam baš sigurna da sam jedna od tih. pardon, Tih...
a kad bolje pogledam, il ne moram više ni bolje gledat neg ono fakat znam...nema slobode na drugačiji način. il ću zaozbiljno odjebat upravo sve navedene pizdarije, il ću cijeloga života biti njihov poluzadovoljni zarobljenik.
fakat mi sad treba golema količina muda.
|