ne znam kud
to je loša strana bezbrojnih mogućnosti. ili takvom postaje ako se mogućnosti iskušavaju tijekom recesije. da recesije nema, možda bih lakše ostvarila ono što želim i bavila se onim što me zanima. ali samo možda.
najozbiljnije sam razmišljala o samostanu. cijelih pola dana. zaključila sam da sam smiješna i da sam malo zabrijala. to možda nije loše jer tako eliminiram ne-mogućnosti. to je bilo jučer.
danas sam razmišljala o eventingu. u provinciji. slušala ljude koji se time bave. i zaključila da ni to nije opcija. ne da mi se to i glupo je.
najpametniji zaključak koji sam izvela bio je da bih se trebala, dakle, s obzirom na svoje afinitete baviti organizacijom općedobrih događanja i akcija.
i tako cijeli život. iskrvit se za to i iz sebe iscijedit zadnju kaplju znoja. za to.
|