little wonder
primjetih da sam u zadnje vrijeme nepovjerljiva do bola. kad mi se učini da bi nešto moglo ići u željenom smjeru, ja odmah odmahnem rukom. ubijem svaki pokušaj moje po naravi optimistične psihe da se poveseli dobrom ishodu.
no...drago mi je da me čak i recesivno nedjeljno popodne pogledalo u strahu da mu ne pokvarim raspoloženje i maklo se na sigurnu udaljenost, pa je Ponedjeljak ipak odlučio pokazati da ne vrijedi previše naricati te lelekati jer ionako nema koristi od suviše buke, život je zapravo lijep i uzet će koliko god mu vremena treba da to pokaže.
sanjala sam istu stvar ko i mama. da putujem u daleku zemlju raditi...negdje u Aziju. mislim da je bila Kina. pa sam po svom običaju trčala u zadnji čas kod frizera, a i protiv svih svojih uvjerenja, za taj put sam odlučila staviti gel na nokte. budući da sam u Aziji trebala biti 4 mjeseca, opravdano sam se pitala kako će taj gel izgledati kad mi nokti narastu. i u realnosti i u snovima muče me ista pitanja reklo bi se.
onda sam ugledala tebe. sjedio si s nekim beznačajnim ljudima i šefovao. ja sam ih pogledala s ljubomorom.
onda si došao blizu mene, kao da ćeš me mimoići, s leđa. obgrlio si me oko struka, prvi put. no znala sam ti dodir.
jutro me probudilo s dokazom da sam trebala povjerovati dobroj slutnji. da možda nije baš sve bilo toliko nepravedno, i da ti je možda ipak stalo kad me povrijede.
|