ohoooo, zabilješka obvezatna
čistim si sobu. ja sam hrčak-tip, volim čuvat nepotrebne stvari. godinama. desetljećima. onda ih nakom dugo vremena volim pronaći i smješkati se.
odlučila sam masu toga bacit, točnije one stvari koje sam sačuvala požutjele i koje danas nisu izazvale nikakvu ili slabu reakciju. jedna od njih je leksikon iz 5. razreda osnovne. falila su mu 2 cm od koša kadli se otvorio na jednoj stranici koja nije bila pisana dječjom rukom pa mi je to privuklo pažnju. tamo stoji napisana jedna pjesma. zapravo je ne bih nazvala pjesmom jer tim rečenicama nije bio cilj da budu povezane nego da opišu moje trenutno raspoloženje, točnije rastroj. radilo se naime NE o ljubavi. nego o čistoj gladi manje svojstvenoj homo sapiensu a više vučjaku. ili haskiju...? takve je oči imao. uzgred budi rečeno, napisana je prije 4 godine. još uzgrednije budi rečeno, obzirom da pamtim datume, sjetila sam se da je danas godišnjica naše konzumacije. pamtim brojeve, mirise i osjećaje. budući da "pjesmu" bacam u koš, a s predmetom njezine inspiracije to sam odavno napravila, baš zato što je godišnjica ja ju stavljam tu. kad bolje razmislim, ovaj blog počeo je s njime. a bome će i završit tako, uskoro putujem u neinformatizirani kraj:)
pa daklem...monsieur, nisi bio loš:)
Žvačeš mi mozak.
Tvoje oči štekeri su
za moj libido.
U njima vidim
poznate mi pećine.
I can still hear
the fat lady singing.
Can you?
Ticket to heaven
turned to be
a message from hell.
Šišmiši vrište.
Gotovo je.
|