o shvaćanju
kad sam bila mlađa, voljela sam misliti da dosta toga shvaćam. pročitala sam u 7. razredu hesseovog siddarthu i mislila da shvaćam život. njegove riječi su se u mojoj glavi preklopile poput špila karata koje miješa vješti poker-majstor i ja sam znala sve.
kasnije kad sam postala starija shvatila sam da tome nije tako. shvaćanje svega dolazilo je u rijetkim trenucima kada nam je postala dostupna neka ekstra-kvalitetna ganja pa sam nakon par dimova sjedila u fotelji, gledala u svijeću koja je dogorijevala, u oblicima koje je tvorio rastopljeni pa ponovno stvrdnuti vosak vidjela ženske statue iz firentinskog ufizzija te zaključila: "jasno mi je sve". iskustvo radi svoje pa sam znala da mi već kroz dva sata ponovno neće biti jasno ništa, i čak ni moji pokušaji da tome doskočim te sve stavim na papir prije nego se smanji koncentracija thc-a u mom krvotoku nisu urodili plodom.
danas sam na najboljem putu da kažem onu dobru staru descarteovsku: "znam da ništa ne znam." ne laskam si i ne mislim da sam uz bok dobrom starom tvorcu općepoznate uzrečice, čak štoviše. kad ja kažem da znam da ništa ne znam, onda to znači baš to. da ne znam baš ništa. i nitko mi se neće klanjati zbog toga, jer su moje riječi potpuno istinite i moje je znanje čista nula.
nisam sigurna da li će se to promijeniti. moguće da hoće. a moguće je i da ću usvojiti drugi princip vrednovanja znanja. morat ću fragmentirati ostatke svog davnog univerzalnog shvaćanja te krenuti iz početka. prikupiti nove komadiće saznanja, skupljati ih cijelog života marljivo ko što starci koji se nalaze oko maksimirske klupice da bi gledali šahovski meč dvaju kolega cijelog života marljivo skupljaju marke. tako ću i ja još dugo morati skupljati neke lekcije i pažljivo ih slagati u album. i paziti da se ne preklope nego da svaka stoji za sebe, posebna i njegovana, neovisna o ičemu.
pa će se možda desiti jednog dana kada budem stara ili samo sta-rija da se opet sve preklopi, samo od sebe. iako sam nekada imala osjećaj da me siddartha zajebo jer mi je dao vidjeti cijelu teoriju koju nažalost nisam mogla primijeniti, frankijevim riječnikom "I bit off more than I could chew...", možda je to bio samo naslućaj onoga što se može. kažu da djeca znaju više od odraslih. siddharta se pojavio točno u vrijeme kada sam prestajala biti dijete. možda je on bio samo hint onoga što bi moglo i trebalo biti.
vidjet ćemo. i punit ćemo album...
|