numb, ou so numb
...sam ja. već se pitam pomalo. brinem. čudim. a sve to u malim količinama jer sam postala nesposobna za veće emotivne amplitude. čak mislim da sam sad u idealnom stanju da napišem neki tekst u stilu Stranca. kao ono: "jučer mi je umrla majka...". samo kaj ću ja napisat: "jučer sam umrla ja. neobično je to što sam i živa. što me čini zombijem. no nema veze jer sam si zgodna a raspadnuta koža iz koje se cijedi žuto-zeleni gnoj ove godine je in."
al čak ni to s gnojem nije bed, a ni ovo s umiranjem ne mislim ozbiljno. nisam umrla iznutra neg sam se samo umrtvila. i nemam bed umrtvljivanje jer nemam crnih osjećanja. jer ih nemam uopće, eh eh...
za razliku od nekih ranijih stanja gdje su slične unutarnje pojavnosti i mene te moje ružičaste naočale zavijale u crno, filing je ovaj puta dobar. jer će sve biti okej. i to vrlo uskoro. sve sam shvatila a PRIhvaćanje cjelokupnog shvaćanja zna biti teško. ko što ni zmija u jednom zalogaju ne moža progutat ovcu već joj za to treba cijeli dan, ni ja ne mogu toliku količinu shvaćotina progutat odjednom. treba mi vremena. a onda mi treba vremena da to probavim.
trenutno sam u stanju probavljanja. i to ide jako dobro. mislim da na pravilan način iz konzumiranog uzimam korisne supstance a ostatak prerađujem u govno. dobra neka riječ...a teška ako se uputi nekome. što ja nikada ne bih ni napravila bar kad je o Nekome riječ.
fascinacija mnome ostaje. često su me znale fascinirat izvanjske stvari, no ovaj puta sam fascinirana sama sobom. imam jebeni duh, majke mi mile. ja sam jebeno dijete cvijeća. ozbiljno, ostavit ću si ljubav ali ću otići. bez da trepnem okom. postala sam žena-robot...model najnovije generacije jer imam i osjećaje, u malim amplitudama doduše.:)
|