kad ti dobro jutro poželi vatrorigajuća majka-zmajka
osim što sam već nekoliko puta napomenula da nisam jutarnji tip i da ne volim ljude koji me bude, jedna od stvari koje također mrzim su ljudi koji mi se nakon buđenja nađu na putu i koji ISTO nisu jutarnji tip.
takva je moja majka. no kad bolje razmislim, ona nije ni popodnevni ni večernji tip. moja majka uopće nije tip.
pa me tako danas čim sam pokušala odlijepit oči presrela u hodniku na putu u kupaonu na kojem sam bila ne bih li što uspješnije odlijepila iste, te me zasula rafalnom paljbom pitanja da di su ključevi od smeća. kontejnera pred zgradom u kojeg bacamo smeće točnije. ja sam joj rekla da ne znam a ona je u nervoznom tonu kao prečula moj odgovor i počela graktat da di su di su, na ih nema nigdje, na rubu histerije.
onda sam ja iako nisam jutarnji tip i ne volim sukobe općenito a posebno ne one prije 5 popodne uzela svoju facu, nagnula je bliže majčinom zajapurenom licu i odrešitim glasom koji nije trpio ne rekla: "pa dobro kaj si gluha?!? kaj urlaš od ranog jutra? NE ZNAM di su jebeni ključevi!!".
i tako umjesto da su me sramežljive zrake sunca onaku snenu izmamile na terasu da se divim prirodi i životu te da u srcu pjevam pjesmu zahvalnicu što sam živa, ja to nisam napravila.
ustalom ko joj je kriv kaj si je kupila neki spejsi koš za smeće s tri komore za plastiku, papir i organski otpad koji ne NE DA zatvorit hermetički pa joj cijela kuhinja smrdi od toga ak svako malo to ne ode bacit u kontejner pred zgradom. tjah...
|