"ja sam iznenadjen i uvrijedjen" i o ljubafi
uvrede su gadna stvar. uvijek nekak pri tome gledaš prvenstveno sa svog stajališta, nevolaš baš kad te netko uvrijedi. i pri tom povrijedi.
danas sam se iz ne znam kojeg razloga sjetila događaja kad sam ja tako nešto odigrala nekome drugome. e to je isto gadna stvar. idealno je kad nakon toga uslijedi isprika. kad gledaš filmove, puno puta se zna vidjeti kak mama natjera svoje dijete da se nekome ispriča. ajd, isprika je isprika, no...
najbolja je isprika ona koja je izrečena od srca. ko što je i sve što izrečemo najbolje kad dolazi straight from the heart. i kako sam starija, postajem osjetljivija na vlastite greške. postaje mi sve teže podnošljiva pomisao da netko koga volim pati. a naročito da pati jer sam ga ja natjerala na to.
a ta ljubafa, to fakat nije normalno... koliko te ona još izbrusi za takve stvari i koliku mjeru senzibiliteta ti dolije na tvoj ionako već postojeći.
nevjerojatno nešto koliko ne bih željela da patiš... pa ni najmanje. bilo zbog drugih, bilo zbog mene.
pa makar ta patnja bila put do nečeg predivnog, užasava me pomisao da ćeš prije toga trebat dosta otpatit.
|