ponedjeljak, 27.11.2006.
...nešto tmurno.... PTSP..
Nema me zadnjih dana , nemam volje za pisanjem, tu i tamo navratim na blog, pogledam šta se radi ,a jednostavno nemam volje ostaviti ni komentar. Nadvilo se nešto tmurno i očajno, teške depresije, kojekakva bezvezna razmišljanja, suicidi, pizdarije.....na koju god stranu da se okrenem ista stvar sa cijelom ekipom poznatih koji se liječe od PTSP-a.Pokušavamo pomoći jedni drugima ali samo se vrtimo u krug, izlaz se nigdje ne nazire, pomoći niodkuda.Samo nas tabletiraju, isprobavaju kojekakve lijekove, povećavaju doze, mijenjaju terapije i ne daj Bože da se pruži kakva dodatna psihološka pomoć. Stariji doktori psihijatri redovito nas predaju u ruke specijalizanata , pa neka se uče na nama. Šteta kakva god bila nanešena ionako nije bitna, mi smo ionako već odavno žrtvovani i odjebani od svi mogućih struktura pa zašto bi i doktori bili iznimka.
Nus pojave koje su normalne kod tih tableta i kojekakvih mikseva ionako nisu bitne nikome, pa mi smo ionako, opet, odjebani odavno. Who care , što se liječiš između ostaloga što imaš suicidalne namjere ili pokušaje, a opet dobivaš tablete koje dokazano pojačavaju suicidalne namjere ( studije rađene u Americi ). Who care , što te tablete odjebu vid, pojačavaju ili dovode do očnog glaukoma. Who care , što ljudi dobivaju šećer završavaju na tabletama pa na inzulinu. Who care , za promijenjene EEG-e, EKG-e , daj još koju tabletu da to možda malo regulira ili ublaži. Who care , što raste GGt, znači odlazi jetra, a ako imaš sreće možda ti HZZO odobri lijekove na njihov račun, ali zaista ako imaš sreće. Odeš kod specijalista za pojedine grane medicine a oni samo sliježu ramenima, ja vam ne mogu pomoći , i samo rijetki će reći da je to posljedica uzimanja lijekova u terapijama kod liječenja PTSP-a.
Kada ležiš u bolnici , kao oboljeli od PTSP-a , za veliku većinu liječnika i medicinskog osoblja si nužno zlo i nepoželjna osoba.Na svu sreću ima sestara koje su i više nego dobre i uljudne, prihvaćaju nas kao svakog drugog pacijenta, no nažalost one su u velikoj manjini. Samo se gleda da napraviš neki propust i odmah dobivaš, kako to oni vole reći, nečastan otpust iz bolnice. Pa što smo mi kurvini sinovi, za što smo dali najbolje godine svoga života ? , da bi nas sada šikanirao tko god hoće i kako hoće. Dok ležiš u bolnici redovito se vadi krv i vrše testiranja na droge ( metadone itd.), pa se tako između ostaloga i kod mene i kod par prijatelja pojavio pozitivan test sa povišenim vrijednostima, a od droge ni d...i to opet kod branitelja sa PTSP-om.Ma život sam spreman dati, kako za sebe tako i za njih, garantirajući da nitko nije uzeo nikakvu drogu.Da često požalim što nisam štakor ili nekakav miš, na kojima se po raznim institutima vrše ispitivanja, jer ma kako čudno zvučalo vjerujem da se prema njima odnosi humanije nego prema braniteljima oboljelim od PTSP-a. Čak se povremeno dignu i kojekakve udruge za zaštitu životinja u njihovu obranu, no za nas već odavno nitko ne mari.Dapače često se u javnosti mistificira i objavljuje da je PTSP izmišljena bolest , no nažalost samu stvarnost bolesti znamo samo mi i naše obitelji koji su svakodnevni svjedoci svih posljedica te bolesti i često ponekad trpe i više nego mi , jer nas nakljukaju tabletama pa nismo ni svjesni pojedine faze života. Koje je rješenje za nas zaista ne znam, možda u stilu osnivanja nekakve sekte u kojima se vrše kolektivna samoubojstva pa da nas se zauvijek svi riješe. Danas sam se čuo sa prijateljem koji također puca po svim šavovima i da navedem dio njegovih riječi " ne želim mirovinu-vratiću je, ne želim stan, ne želim ništa materijalno, želim samo da mi netko vrati zdravlje , da me vrati mojoj djeci, mojoj obitelji ". Možda nemoguća misija ali kada bi bar netko pokušao bili bi svjesni toga i vječno zahvalni na uloženom trudu. Da zvao sam ja i u MOBMS načelnika za Psihosocijalnu pomoć i dobio odgovor da u Kninu ima Centar za psihosocijalnu pomoć i da se tamo javim, samo taj centar se izgleda vodi samo papirnato jer trebao bi raditi petkom a nikoga nema.Ja mu se ovim putem iskreno zahvaljujem na pruženoj pomoći.Nemam više volje pisati pa ostajte mi bar vi bistro.
P.S.
Stavih sliku Isusa na križu na početku posta. Da i mi smo svjesni da moramo nositi svoj križ, ali i Isusu su pomagali nositi pa mislim da nije neskromno da i mi očekujemo pomoć.
četvrtak, 16.11.2006.
Žalba....Tužba...Čekanje
Dragi moji evo ovih dana nisam ništa pisao, tek tu i tamo ostavljen pokoji komentar , a razlog je realizacija stambenog zbrinjavanja, odnosno saznavanje činjeničnog stanja.Svakodnevna zivkanja po Ministarstvu mora, turizma,.... i Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice , mada mi branitelji koji smo navučeni na ova područja, temeljem laži i propagande vladajućih struktura kao i premještajem kao djelatne vojne osobe, ne spadamo niti u jednu skupinu od gore navedenog ipak su oni zaduženi da nas stambeno obrađuju. Gdje je tu logika nestala zaista neznam ,no izgleda da branitelje treba podijeliti na sve moguće načine, a resorno Ministarstvo branitelja ionako ima dosta posla pa kako da se još bavi sa poslovima iz donešene Uredbe ....O DAROVANJU STANOVA I KUĆA U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE NA PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI HRVATSKIM BRANITELJIMA TE ČLANOVIMA OBITELJI POGINULIH, ZATOČENIH ILI NESTALIH HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA.....brigo moja prijeđi na drugoga a mi ćemo se i nadalje slikati, slikati, slikati .......
Rezultat zivkanja, nadam se samo za sada, biti će nabijen telefonski račun, a samim time i punjenje državnog proračuna putem PDV-a, te njima na znanje da ima i onih kojima je stalo do rješavanja predmeta i poštivanja zakona.Ma nisam ovca pa da samo čekam da me netko ošiša.Tako su me često prespajali da sam se vraćao opet na one s kojima sam već razgovarao i umjesto odgovora dobivao upite...gospon kaj vi nemate kaj delati nego po cijeli dan sjedite na telefonu i uporno zovete.........i to konstantno u pravnoj službi koje su očito školovali da rade sve samo ne po zakonu.Živio gospon Marinović jedna od novijih legendi njihove struke.
No usprkos svemu naletjeh na jednu divnu gospođu koja mi obeća izvidjeti situaciju i o svemu me izvjestiti.Ostavih joj i broj telefona, te unatoč svim svojim obavezama pregleda moj zahtjev i draga gospođa me nazva i o svemu izvjesti.Ništa dobroga no žena se uistinu potrudila i iskreno mi dala savjet što i kako dalje ( što sam i sam pretpostavljao i zacrtao ). Naravno to je njezino razmišljanje a ne Ministarsva mora,..... i zaista mi je žao što iz razumljivih razloga ne mogu objaviti njezino ime ,no ostat će u mom srcu zapamćena kao draga i susretljiva gospođa kojoj je stalo i do nas malih ljudi, no nažalost niti ona ne može protiv aktualne politike.
Saznah da su provjeravali i mene i suprugu, kao i djecu, da li smo podnosili negdje drugdje zahtjeve za stambenim zbrinjavanjem, da li imamo bilo što na sebi mi ili djeca, pa makar to bio i 1metar kvadratni- nije bitno čega , očitovanje porezne uprave, pazite sad , očitovanje državnog odvjetnika ????? i sve je čisto, sve je jasno, sve kriterije zadovoljavamo no ugovor o Darovanju se ne donosi. Kako mi nije ništa drugo preostalo napisah Žalbu kao da mi je Zahtjev odbijen ( što se po zakonu smatra ukoliko zahtjev nije riješen u roku 60 dana ), naslovih na samog ministra gospodina Kalmetu, i sada mi ne preostaje ništa drugo nego čekati 60 dana i ponoviti Zahtjev za donošenjem Rješenja na Žalbu u roku 7 dana, a nakon toga Suuuuuuuuuuuuuud ( i gospođa mi reče da je to na žalost jedino rješenje i da na sudu sasvim sigurno dobivam spor ).Kažu da je pravda spora ali dostižna, ali ne mogu se ne zapitati da li ću ja to i doživjeti- prigodno Bijelo Dugme, doživjeti stotu.......Uredno me susjedi i kolege pitaju što ima , šta se dešava sa stanovima i svima im objašnjavam što i kako treba, te da bi najbolje bilo da ih istovremeno zatrpamo sa 100-tinjak Žalbi pa onda opet sve zajedno na sud, no nikome ne pada na pamet da se uključi. Žalosno ali istinito kao da rješavaju nekog drugog a ne sebe i svoju djecu. E da poslah pismo i glavnom uredniku Slobodne dalmacije, ukoliko ih zanima, da pošalje novinara da napravi jedan članak no niti odgovora niti su ovi moji zainteresirani izaći u javnost.
Ostavio mi dragi Gajo komentar "opet sam čital i shvatil da mi mogu samo rješiti stambeno pitanje tak da me pošalju na groblje....................................", no i tu nažalost postoji jedna kvaka, da ,kao branitelj imaš pravo na pokop itd...ali s tim da ih na vrijeme obavijestiš... Ma nemrem vjerovat pa kaj da im pošaljem pismo unaprijed čujte je bum umrl tog i tog dana, ili čujte ja bum se ubil tog i tog dana, a vi se pripremite na vrijeme da vas ne bi iznenadilo.Moram odmah sad napisati dopis Ministarstvu branitelja ....i držati ga u pričuvi , tak ak se odlučim koknuti da im stignem poslati na vrijeme.Kako mi sada preostaje samo čekanje do daljnjega , šaljem Vam pozdravček i poljubček ( kak bi rekla naša Pegica ).
četvrtak, 09.11.2006.
Stambeno zbrinjavanje branitelja-laži i obmane hrvatskih vlada
Kako se nažalost nikako ne mogu odmaknuti od teških braniteljskih (u ovom slučaju i ostale populacije ) tematika danas ću malo pisati o stambenom zbrinjavanju na područjima od posebne državne skrbi,te kako je su samom naslovu navedeno o lažima i obmanama hrvatskih vlada ,a kako kod okreneš u većini su HDZ-ove vlade.
U ne tako davnoj povijesti lijepe nam naše, nakon niza oslobodilačkih akcija a napose nakon Oluje , započeše kampanje za naseljavanjem do tada okupiranih područja, pozivi na sve strane , radio ,televizija , zavodi za zapošljavanje, ma koliko se ja sjećam cijeli Zagreb je bio oblijepljen plakatima, a vjerujem i ostala mjesta diljem naše lijepe. Obećavaše se brda i doline od smještaja , otvaranja radnih mjesta, prosperita gospodarstva, uglavnom kao stvoreno za mlade obitelji med i mlijeko. U opisivanju kronologije koristit ću se svojim podatcima , no uvjeravam vas da su i ostali podatci manje više identični. Na nagovor supruge teška srca napustih Zagreb u potrazi za svim tim obećanim, sa jednogodišnjim djetetom.
Kako mi je bivša postrojba boravila u Kninu tako i ja završih u istom gradu, računajući pa ipak ima mojih suboraca biti će mi daleko lakše prebroditi odlazak iz voljenog grada.Po tada važećem Zakonu o područjima posebne državne skrbi uredno predah svu potrebnu dokumentaciju i uskoro mi dođe komisija iz Zagreba , te kako sam ispunjavao sve uvjete uskoro dobih i Rješenje o korištenju stana.Bijaše to 09.prosinca 1996.godine. Tražio sam i dobio ????? stan jer u kuću nisam htio ulaziti iz moralnih i principijelnih razloga, jer ma kakav god netko bio četnik, neprijatelj ipak je to nečija privatna imovina, držah se one oteto-prokleto.
Između svih navedenih točki u Rješenju postoji i jedna Po konačnosti ovog Rješenja zaključit će se ugovor o korištenju stana kojim će se utvrditi međusobna prava i obveze između korisnika i nadležne službe grada Knina.Naravno u međuvremenu promijenilo se par Zakona o područjima od posebne državne skrbi ( da ih sada nepotrebno ne nabrajam ) uz obećanja samo vi budite u stanovima i nakon 10 godina boravka to će biti vaše.Evo ga još koji dan i proći će i 10 godina a mi još nismo sklopili ugovore kojima bi se regulirala međusobna prava i obaveze. Eto još jednog dokaza laži i obmana hrvatskih političara-vlada i manipulacija sa ljudskim životima i sudbinama.
Nadalje vrla Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 22. srpnja 2005. godine donijela
UREDBU
O DAROVANJU STANOVA I KUĆA U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE NA PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI HRVATSKIM BRANITELJIMA TE ČLANOVIMA OBITELJI POGINULIH, ZATOČENIH ILI NESTALIH HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA
Da sada ne bih citirao uredbu kako je iz samog naslova sve jasno, ajmo ljudi moji sve ispočetka.Normalno dadoše rok do kada se trebaju predati zahtjevi , popuni nove papire i naravno ovjeri sve kod javnog bilježnika ( izgleda da jedini oni u cijeloj ovoj priči profitiraju ).Predah Zahtjev 17.08. 2005.godine-niti par dana od objave u Narodnim Novinama, i kako je i za očekivati niti od toga još ništa.Koliko god sam onda bio uvjeren da se Uredba donosi u dnevno političke svhe , sada sam još uvjereniji..Za prošlu godišnjicu Oluje naša vrla ministrica podijeli 12-tak " kuća " kako bi se javnosti zamazale oči, iskreno uza sva slikanje i pojavljivanje na svi mogućim i nemogućim mjestima, zaista mi nije jasno kako je i to stigla obaviti.
Kako mi je u prirodi, a tako me istreniraše i kao profesionalnog vojnika, da se ne predajem odlučih se uhvatiti u koštac i sa samom državom. Tako pisah i predsjedniku Vlade vrlom gospodinu Sanaderu, da kako je moguće da njihovo resorno ministarstvo ( mora, turizma......) ne provodi odluke njegove Vlade i dobih odgovor da to nije u njihovoj nadležnosti.Da čovjek ne povjeruje. Ovih dana se preokupirah pisanjem raznih žalbi te sam tako malo i zapostavio blog, ali sve je vezano uz ovaj post. Kako nismo regulirali međusobne odnose tako nastojim državi natovariti na grbaču sve obaveze od plaćanja struje ,vode itd što im proizlazi iz zakonom propisanih akata ,te me zanima kako će reagirati nezavisno sudstvo. Da to radim sada iz inata,ali razočaraše me kolege i susjedi koji su uglavnom za sve to ali kada treba krenuti, skrenuti pažnju medija na meritum problema svi podviju rep i nigdje nikoga.Jednostavno čekaju kako će se odvrtiti moja priča.Nemogu shvatiti kako im nije jasno da par stotina istih zahtjeva može pokrenuti lavinu a ovako ???????
Zovem već par dana Ministarstvo mora, turizma....... da saznam da li Zahtjeve vode kao upravne ili neupravne predmete da bih mogao dalje postupati koristeći pravne lijekove , ali čuvaju informaciju kao zmija noge ( ma saznaću i to ili jednostavno voditi dva paralelna postupka-ne znaju ili ne žele znati niti u ministarstvu pravosuđa ), a jedini odgovori koje dobivam su tipa ....gospodine mi radimo strpite se....Ma j..... m.... pa ako 10 godina nije dosta strpljenja onda ne znam što je.Da izuzetno sam revoltiran i odlučan tužiti i samu državu , jer kako da budem ravnodušan kada netko tko je došao iz BiH 2003. pa i nadalje uredno rješava status i sve dobiva a mi koji smo krvarili za ovu državu tko nas j...... pa sada još i HVO, a tko zna možda je u pripremi rješavanje Jugoslavije i Crne Gore.Da i za kraj naša vrla gradonačelnica i nadalje uspješno zapošljava svoju vrlu rodbinu, kakvi gore takvi i dole od morala ni m.Ostajte mi bar vi bistro meni se od ovih sranja sve zamutilo. Pozdrav :(
četvrtak, 02.11.2006.
Smjernice za medijsko izvještavanje o suicidima
Dragi moji blogeri prođe blagdan Svih svetih a ja ne mogu a da se ne sjetim mojih dragih branitelja kako poznatih i bliskih, tako i nepoznatih koji počiniše samoubojstvo ,ostavivši za sobom u tugu zavijene svoje najbliže, supruge, majke, djecu, prijatelje , one kojima je bilo stalo do njih, i ma koliko se oni trudili nikada im neće biti jasno zašto su to počinili.
Iz svog kuta gledanja i razmišljanja ( budući da i ja prolazim kojekakve kalvarije) u potpunosti ih razumijem , te želim skrenuti pažnju na jednog od krivaca, a to je sama država odnosno resorna ministarstva koja provode politiku koju kreiraju naši vrli političari, i ma koliko se oni busali i davali predizborna obećanja od svega toga ništa .Dapače napravili bi manje štete da ništa ne govore nego da osiguraju da se provode doneseni zakoni, koji bi vrijedili za sve a ne samo za nas male obične smtnike ( što se tiče represivnog aparata ), a sama pravda i njezina provedba ionako nije za nas.
Naša vrla ministrica branitelja ,potpredsjednica vlade ... .......uredno otvara spomen groblje,spomen obilježja itd.da ne idemo u bližu povijest, tako rječita i puna razumijevanja za sve a nadasve za branitelje ,pa zar svi misle da smo mi takovi idioti i debili te nam prodaju uvijek jedne te iste fore.Ma bljuje mi se više od toga. Zakraj bi vam prenio manje više cijeli tekst Smjernica za medijsko izvještavanje o suicidima sa službenih internet stranica MOBMS-a, gdje dakako nigdje nema niti riječi o samoubojstvima koje su počinili Hrvatski branitelji,kako ,gdje i zašto , a kamo li koja je odgovornost same države u svemu tome.Dapače sve se svodi da se ta samoubojstva bagateliziraju, pometu pod tepih da što prije odu u zaborav, pa zar bi bilo normalno da netko preuzme dio krivice na sebe.Ne daj Bože da izađe u javnost da je branitelj počinio samoubojstvo i da je još usput imao problema sa državim aparatima pri ostvarivanju i rješavanju svojih problema koji su nažalost kako god okreneš od životne važnosti kako za njih same tako i za njihove obitelji.Niti u najtežim diktatorskim režimima novinari nisu dobivali ovakove smjernice za javno izvještavanje ( bar ne tako javno ).I za kraj od mene toliko a vama prepuštam da vidite o kakvom se tu radi Nacionalnom programu psihosocijalne i zdravstvene pomoći.......itd. Ostajte mi zdravo i slobodno ostavite komentar.Veliki pozdrav svima a naročito onima koji mi redovno daju snage da ustrajem u svojoj borbi ma kako ona izgledala bezizgledna.
REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo obitelji, branitelja
i međugeneracijske solidarnosti
Nacionalni program psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog rata
10. godišnja konferencija
Centara za psihosocijalnu pomoć
Bjelolasica, 7-9. prosinca 2005.
PROJEKT: MEDIJI I SUICIDI Naputci za medije
mr. sc. Elvira Koić
mr. sc. Blaženka Gogić
mr. sc.. Zoran Komar
mr. sc. Mladen Lončar
Herman Vukušić, dr. med. ( čovjek koji mi nije želio pružiti odgovor a kami li pomoć kada sam ratovao sa LP HZZO-a- pa tko sam ja samo jedan bijedni branitelj )
dr. sc.Veljko Đorđević
dr. sc. Mladen Mavar
Ključni element uspjeha svih preventivnih programa adekvatna je distribucija pouzdanih informacija kojom se podiže nivo svijesti.
STUPANJ PUBLICITETA KOJI DOBIVA PRIČA O SAMOUBOJSTVU PROPORCIONALAN JE BROJU SAMOUBOJSTAVA KOJA USLIJEDE.
Publicitet koji mediji daju samoubojstvu jedan je od čimbenika koji ranjivu osobu može navesti da izvrši suicid. Najopasnije su priče koje dobivaju najveći publicitet, pojavljuju se u različitim programima, na svim TV postajama, u tiskanim medijima i internetu, naročito ako uključuju poznate osobe.
Istraženo je da nakon što televizija izvijesti o samoubojstvu, u sljedećih deset dana poraste broj samoubojstava.
"Wertherov efekt" je termin kojim se označava oponašanje ili kopiranje samoubojstava.
Nastao je na temelju događaja iz 1774. godine, kada je objavljena Goetheova priča, što je izazvalo slična samoubojstva. Slično se dogodilo i s Anom Karenjinom, zatim u New Yorku, nakon izlaska knjige "Final Exit" Dereka Hamphrija, te u Francuskoj nakon izlaska "priručnika" "Samoubojstvo, naputci za uporabu".
Davanje publiciteta samoubojstvu može stvoriti ideju da je ono normalno.
O većini suicida se zapravo ne govori. Urednikov izbor uključuje određene osobe, postupak izvršenja i mjesto. Ono što najčešće privlači pozornost javnosti je ono što odudara od uobičajenih modela, atipični, neuobičajeni slučajevi. AKO SE PREDSTAVE KAO TIPIČNI, umnožavaju se pogrešne informacije o samoubojstvu.
Ponavljano i dugoročno izvještavanje o samoubojstvima ima tendenciju izazivanja i promoviranja samoubilačkih preokupacija među adolescentima i mladim odraslim osobama, na koje ima najveći utjecaj.
Način na koji mediji izvještavaju o slučajevima suicida može utjecati na druge: može potaknutii ili spriječiti oponašanje suicidalnog ponašanja.
Istraživanja su pokazala da reportaže o samoubojstvima u medijima imaju veći utjecaj na prihvaćenu metodu nego na njihovu učestalost. Određena mjesta - mostovi, stijene, visoke zgrade, pruge itd. - tradicionalno se povezuju sa samoubojstvima i dodatni publicitet povećava rizik da ih iskoristi veći broj ljudi.
KAKO IZVJEŠTAVATI O SAMOUBOJSTVIMA
Statističke podatke treba tumačiti pažljivo i ispravno.
Treba koristiti autentične i pouzdane izvore informacija.
Usprkos pritisku treba pažljivo postupati sa spontanim komentarima.
Uopćavanja na osnovi malih brojeva zahtijevaju posebnu pažnju i treba izbjegavati izraze kao što su "epidemija suicida" ili „mjesto s najvišom stopom suicida na svijetu".
Treba odoljeti izvještavanju o suicidalnom ponašanju kao "razumljivom odgovoru na društvene i kulturne promjene ili degradacije".
Senzacionalističke reportaže o samoubojstvima trebalo bi uporno izbjegavati, naročito kada je riječ o poznatim osobama.
U reportaži treba napomenuti bilo koji mentalni problem koji je ta poznata osoba imala.
Reportažu treba svesti na najmanju moguću mjeru.
Treba izbjeći pretjerivanje.
Treba izbjegavati fotografije umrlog, upotrijebljenog načina i scene samoubojstva.
Naslovi na prvoj stranici nikada nisu idealno mesto za reportaže o samoubojstvima.
O samoubojstvu ne treba govoriti kao o neobjašnjivom ili pak pojednostavljeno.
Treba izbjegavati detaljan opis načina i načina nabavke sredstava.
Korisno je naglasiti mnogobrojne čimbenike koji utječu na izbor suicidalnog ponašanja.
Samoubojstvo nikada nije rezultat jednog čimbenika ili događaja. Obično je prouzrokovano složenom međuovisnošću mnogobrojnih čimbenika kao što su mentalna ili tjelesna bolest, zlouporaba supstancija, obiteljski problemi, međuljudski sukobi i životni stresori.
Samoubojstvo NE bi trebalo opisati kao način kojim je osoba riješila osobne probleme kao što su bankrot, akademski neuspjeh, seksualno zlostavljanje.
Reportaže trebaju naglasiti utjecaj koji samoubojstvo ima na obitelj i druge preživjele, u smislu stigme i psihičke patnje.
Veličanje žrtve samoubojstva kao mučenika i predmeta javne pohvale može sugerirati podložnim osobama da njihovo društvo cijeni suicidalno ponašanje.
Umjesto toga, naglasak bi trebao biti na žaljenju zbog smrti te osobe.
Opisivanje fizičkih posljedica neuspješnih pokušaja samoubojstava (oštećenje mozga, paraliza, itd.) može djelotvorno odvratiti od pokušaja suicida.
Izvještavanje o samoubojstvima u medijima na odgovarajući, točan i potencijalno pomažući način može spriječiti tragičan gubitak ljudskih života.
Izvori pouzdanih informacija o mortalitetu koji je uzrokovan samoubojstvima može se dobiti od velikog broja agencija u zemlji i svijetu.
Potcjenjivanje broja samoubojstava različito je od zemlje do zemlje i uglavnom ovisno o načinu na koji se utvrđuje da je riječ o samoubojstvu, o stigmi, društvenim i političkim razlozima i propisima osiguranja, što znači da se neka samoubojstva mogu registrirati kao nesretan slučaj ili smrt neutvrđenog uzroka.
Smatra se npr. da stupanj potcjenjivanja broja samoubojstava kod starih osoba iznosi 20-25%, a 6-12% kod drugih.
U svijetu ne postoje službeni podaci o nefatalnom suicidalnom ponašanju (pokušaji samoubojstva), uglavnom zato što u prosjeku samo 25% osoba koje se pokušaju ubiti potraže pomoć liječnika ili im je ona prijeko potrebna. Tako većina pokušaja prođe neprijavljena i nezabilježena.
Često se uspoređuju podaci o samoubojstvima između različitih zemalja, ali se mora imati na umu da se postupci praćenja podataka o mortalitetu prilično razlikuju u različitim zemljama, što ozbiljno utječe na svaku izravnu usporedbu.
Uobičajeno je da se stopa samoubojstava izražava kao broj samoubilačkih smrti na 100.000 stanovnika.
Ako se izvješća odnose na male populacije (npr. gradovi, pokrajine, ili male zemlje), njihovo tumačenje zahtijeva poseban oprez jer samo nekoliko smrtnih slučajeva može radikalno izmijeniti sliku.
Za populaciju manju od 250.000 ljudi koriste se tzv. 'sirove’ brojke.
Neki izvještaji mogu se prikazati standardizirano, prema starosnim skupinama. Ovakvi izvještaji često ne sadrže podatke o samoubojstvima osoba mlađih od petnaest godina, zbog malog broja slučajeva, ali iz mnogih zemalja stižu izvještaji o alarmantnom povećanju broja samoubojstava u ovoj starosnoj grupi.
DA
Surađujte sa zdravstvenim službama u predstavljanju činjenica.
Samoubojstvo prikazujte kao izvršeno, a ne kao uspješno djelo.
Prikazujte isključivo pouzdane podatke, na unutrašnjim stranicama tiska, uvijek kao sporednu vijest.
Ističite alternative samoubojstvu.
Pružite obavijesti o tele-apelima i drugim oblicima pomoći u zajednici.
Dajte publicitet pokazateljima rizika i znacima upozorenja.
OBJAVITE PODATKE O DOSTUPNOJ POMOĆI
Objavite znakove upozorenja na samoubilačko ponašanje.Poručite da je depresija često udružena sa samoubilačkim ponašanjem i da se može liječiti.
Navedite nazive, brojeve telefona i adrese dostupnih službi za zaštitu mentalnog zdravlja i udruga kod kojih se može dobiti pomoć, brojeve telefona organizacija ili osoba koje pružaju podršku osobama u žalovanju i sl.
Ponudite suosjećanje ožalošćenima.
To povećava vjerojatnost da će stručnjaci za mentalno zdravlje, prijatelji i obitelji intervenirati u suicidalnim krizama.
NE
Ne objavljujte fotografije i oproštajna pisma.
Ne izvještavajte o specifičnim detaljima načina samoubojstva.
Nemojte davati pojednostavljena objašnjenja.
Nemojte veličati samoubojstavo ili praviti senzaciju od njega.
Nemojte koristiti religijske ili kulturne stereotipe.
Nemojte okrivljavati nikoga.
