viribus unitis zelene beretke

ponedjeljak, 23.10.2006.

Svakodnevne stvari

Evo da i ja nešto napišem nakon kratke stanke. Da vam budem iskren nisam baš niti imao vremena što i nije tako loše za mene, ispunih ovo vrijeme sa svim i svačim. Prvo mi žena ode na nekakvu svadbu , a kako je meni nepojmljivo biti u tako velikoj gužvi na vrijeme sam to eskivirao i preuzeo na sebe ostanak kod kuće sa dijelom djece i sa svim obavezama koje te prate.Spremanje djece u školu , kuhanje čišćenje i klasični kućanski poslovi koje sam uz suradnju djece odradio bez greške, ma i nije to neki bauk. Dođe i vikend i kada pomislih da bi mogao nešto i napisati riknu komp i eto ti vraga, potraja i to nekoliko dana dok se vratio u funkciju.
I napokon vrati se i žena preuze svakodnevne poslove a meni vrag nedade mira i krenuh u nekakvo preuređenje stana.Rušenje zidova koje odmah povlači nove instalacije , žbukanje itd. no već sada sve izgleda bolje pa se i to da izdržati.Rad, rad i samo rad da što manje razmišljam o kojekakvim glupostima. Relativno manje se i tabletiram tako da imam još neku korist od svega toga.
Kada sam već kod tableta ne mogu a da se ne sjetim kumašina i relativno žalosne epizode u njegovom životu koja je još u tijeku.Naime kum mi leži u PB Vrapče ( također branitelj sa svim problemima koji prate sve nas ) , a kako i tamo ima lažnjaka koji leže samo reda radi tako je i njemu dostupan višak tableta koje on uredno popije i za sebe i za njih. Onako ušlagiran skoro je riknuo , jer vrli doktori su rekli da je to sve posljedica metadona i kojekakvih tableta, no izgleda da su u Vrapču ponekad važniji kujica Nera i mačak Šime nego pacijenti ( to znam iz vlastitog iskustva koje ću jedanput opisati ). Sva sreća u svemu tome je da ga je došla posjetiti kuma i vidjela da još nešto nije u redu. Uz, mogu tako reći, agresivnost uspjela je isposlovati da ga odvezu na Zvijezdu jer je imao kojekakve plikove i probleme sa disanjem, i eto ti ga vraže doktori na Zvijezdi otkriše virusnu upalu pluća a kum mi se još bori za život.
Da je ostao još koji sat u Vrapču najvjerojatnije bi riknuo, napravila bi se obdukcija , sve bi se pripisalo višku tableta a o virusnoj upali pluća najvjerojatnije da ne bi bilo ni spomena ( vuk sit i sve koze na broju ).Žalosno i istinito. Početkom 9. mjeseca i ja sam ležao u Vrapču i u isto vrijeme bile su dvije upale pluća ( očito nakon svega navedenog virusne, no zar bi bilo normalno da se kliconoša otkrije i izolira, ma nema potrebe pa mi smo ionako ludi , a nedaj bože da nešto prigovoriš odmah ti se prijeti otpustom iz bolnice i to redom Hrvatskim braniteljima. Ma iskreno mi je žao što nemam dara za pisanje da vam uspijem prikazati " taj život sa druge strane rešetaka ".
Eto mene opet u depresiji i za kraj jedna pjesmica od jedne blogerice ( Blue Angel ) koja mi se dopada , i istovremeno dira u srce ,nadam se da se neće ljutiti što sam je postavio ovdje. Veliki pozdrav svima !

Heroj moga srca

Pogled u daljinu suze u oči da mi je stisnut šake
i reći dosta je bilo kako možemo biti hladna srca kako gledaš
a ne pomogneš zar smo mi ljudi tople duše ne mi smo sebični
bjednici koji hodamo po ovom svjetu i mislimo pa ja sam najbolji
i samo mislimo na sebe a ne vidimo ono šta ne želimo da vidimo
da postoji čovjek što tamo u daljini zamišljen čeka
zamišljen mu pogled ko ga osudi ko mu uzme sreću
on ljubi i bori se a uzeli mu sve a nama je svima dao
prolaze ljudi pored njega njegovi znanci a nitko nevidi
da skriva pogled i da pati
ali srce mu snažno kuca jako bori se i guta svoju bol
svima ljubav daje a mi samo stojimo i okrečemo glavu
kao da se to nas ne tiče kakvi smo mi to ljudi
a on i dalje tužan hrabar bori se i nekog čeka a ja nemočna gledam
vidim bol a nemogu pomoči kako pomoči čovjeku
koji ima srce ima dušu a zar vi prolaznici njegova života zar
vas ne dira šta taj čovjek pati suze mi nailaze
u oči ti dobri čovječe primi moje srce pružam ti ruke
jer ja sam uz tebe ti si
moj heroj ti si moj prijatelj