četvrtak, 01.03.2007.
Zauvijek prijatelji...
Evo pošto sam jedno vrijeme bio bolestan(sutra bi trebao u školu
), sjetio sam se svojih najboljih frendova s Kozale koje dugo nisam vidio i da napišem post o našoj ekipi u kojoj nikad ne fali smijeha i provala,a tek kad svi skupa odemo van je nešto što vam nemogu opisat...
Ljubo i ja smo najbolji frendovi i provodimo vikende skupa vani(kad ostali neidu) i poslije škole smo na kavi s ostalom ekipom iz škole. U el riu nas vjerojatno već mnogi znaju jer smo dole svake subote kada neidemo na neki dobar party... Njegove kladioničarske i nogometne sposobnosti neću komentirat,kao ni moje kompjuterske...
Kod cura imamo uspjeha,pa ovim putem pozdravljamo sve naše frendice...
I naravno,navijamo za Juventus,uvijek...
Mirota i Sakija znam od 3. osnovne,tako da sam s njima doživio baš sve i najbolje poznamo jedni druge. Svi troje živimo u istom neboderu,tako da kad ostali dolaze po nas u neboder neidu liftom jer znaju šta ih čeka ,nego nabijaju kondiciju... Saki sada radi u Budha baru tako da je rijeđe s nama,ali kada dođe uvijek mu se smijemo jer ga je spalila droga.Dovoljno je spomenut da je cijelu novu godinu hodao s trakom koja je ukras za bor oko vrata. Miro financira caffe bar Barbara,jer je svaki dan njihov gost tako da mogu bit sigurni da neće bankrotirat. Ja i Miro se tako dobro poznajemo da smo i nepobjedivi u nogometu kad igramo skupa,to znaju svi...
O Miletu bi bilo malo napisat knjigu jer koliko nas je taj čovjek puta nasmijao svojim provalama... previše... Iako mnogi kažu da je po ponašanju dijete,mi ga volimo jer nam je s njim vani uvijek zabavnije... Pošto treniramo već dugo skupa,vrlo smo dobri frendovi i na treningu uvijek zajebavamo neke pojedince(nećemo ih imenovat
). Mile najviše voli tlačiti našeg Igora,ali i sve ostale tako da se nasmijemo do suza... A i njegova stara je imala svojih blistavih izjava...(pazi noge u liftu)
Đoni(nadimak od Nikola) je naš rukometaš RK Kozala. Dobri smo prijatelji od rođenja,a i starci nam se odlično znaju. Kada se ostalima neda,znamo otić do grada i malo hvatat trebice i uvijek nam bude odlično... Jedina njegova mana je što malo slabije igra pro evollution soccer,pa je preko praznika manje s nama jer mi znamo dočekat jutro u mom stanu igrajući play station... Evo i poze u kojoj Đoni dočekuje cure u svom stanu...
I za kraj(šećer na kraju) ću vam reći nešto o našem Igoru Vidiću. On je dečko koji je kasnije došao u naše društvo,ali smo ga brzo prihvatili. I pošto na Kozali nema puno cura,on je postao naša najljepša. Ludo je zaljubljen u manekenku Lunu,ali je vjenčanje propalo jer se prostor u kojem su se trebali vjenčati zatvorio(pečenjara Špag
) Njegov stari je najbolji kladioničar na Kozali,a posebna vještina mu je žongliranje sa stolicama,čudo... Igor najviše voli zajebavati Đonija(gblo),dok ovaj njemu uzvraća sa čudnom izjavom(kupi si nove kosti
)... Ali i našeg Igora svi vole... Nećemo objavit njegovu posebnu sliku da cure ne polude...
Evo nadam se da sam vam ovim malim opisom pokazao koja je najbolja ekipa na svijetu(skroman sam
)... Pozdravljam ih i znam da čekaju moju maturalnu ali i Ljubotovu... Nadam se da ćemo zauvijek ostat na okupu i da ćemo doživit još puno smijeha i partyja u buksi...I nadam se da ću dobit državljanstvo Kozale od njih. Vrban
I da vidite sliku najljepšeg kvarta u Rijeci...
Juventus.com
