Yo nigga' what's up?
Eto osvanuo je još jedan usran dan, koji je donekle zaslužan što se svima vama ovdje pokoravam i pišem još jedan post nakon skoro 2 mjeseca.
Svaki put kad zapalim cigaretu, i povučem prvi dim, sjetim se još jedne stvari, sitnice, bilo čega što me ubija u pojam, nečega što mi zaokuplja misli i krade mi mir.
Sjetim se još nečeg što me mori, krade mi ovo malo snage što mi preostaje za izborit se.
No uvijek postoji ono nešto što me spašava od svega.
To je onih 10-ak ljudi koji ne dižu ruke od mene.
Onih 10-ak ljudi koji daju smisao svemu.
Mojih 10-ak zvijezda koje sjaje najljepšim i najjačim sjajem.
Tih 10-ak zvijezda pridružile su se još 4.
Moji djudovi, jedini dostojni tog naziva. [ Osobe koje znaju za djudove i što li je zapravo to, znaju i zašto. :) ]
To četvero ljudi su vjerovatno jedini ljudi koji su pridošlice u mom životu i u koje zaista polažem nadu i povjerenje, osobe za koje sam u stanju ubit makar i nisu toliko dugo u mome životu, i osobe za koje me nije strah da li će me povrijedit.
Dok neke osobe u koje sam imala povjerenja, komentiraju svaku moju promjenu raspoloženja, svaku moju krivu rečenicu, svaki krivi korak, bilo što krivo da napravim, umjesto da prihvate moje greške, kao što ja njihove prihvaćam već poduže vrijeme.
Ne shvaćam poantu kada 20 ljudi raspravlja i priča o tome kako sam živčana, kao da je to nešto što utječe na njih.
Jednostavno ne shvaćam tu potrebu za dvoličnošću, olajavanju i svemu što ide uz to, no jebiga, čak se tu nema što ni shvatit, jednostavno su takvi.
Meh, ko ga jebe.
Ljudovi uživajte mi puno.
Voli vas vaša Violette.