srijeda, 27.08.2014.

Nomen nescio

tebi nepoznatom kojeg poželjeh upoznati
objasniti sebe ne znam kako
toliko krokija u sliku nespojivih
lebdi nad svodom nad vodom
neobuzdano i neuhvatljivo
za platna-plahte željom negužvane

tebi nepoznatom kojeg poželjeh dotaknuti
toliko da strašno me svrbe prsti
od želje da nacrtam ti osmijeh kredom
pa briši ako ti se ne dopadne
nije kreda usud ni jajčana tempera
ni marker fluorescentan i vodootporan

tebi nepoznatom kojeg poželjeh uz rame
kao rame drugo, nedvojbeno nalik ljubavnicima
chagallovim letećim i nedolično sraslim
pod nebom vitebska nakrivljenih zasnježenih krovova
snojavno i javno, držeći se stapkama uz cvijeće
i grbavog guslača gusle, cvileće i nujne

tebi nepoznatom kojeg poželjeh ljubiti
usnama sasvim novim, za tebe samo stvorenim
još neraspakiranim od činjenica i ljepila zbilje
nadrealno lijepog krep papira, ljubičastog tila
i stakalaca razbijenih, pred bose noge prosutih
što ostadoše od trikoa prizemljene letačice


~ a korak po korak bezrepu malu sirenu
rezalo je i boljelo
sve prije tebe ~
14:23 | Komentari (28) | Print | ^ |

<< Arhiva >>