nedjelja, 02.07.2006.

ilija mental4ce

Iz arhiva BalKanIde

Borosane

Image Hosted by ImageShack.us

ne znam zasto, ali danas mi padose napamet borosane. niko vise ne
nosi tu nakaradnu obucu.
eh, borosane...
vracaju me u vremena kada sam ja bio netko drugi. kada je ilija bio
malo, musavo vinkovacko dijete, s periferije, s pruge...

otac me je vodio svukuda, tako sam najbolje ucio o svijetu. kao
kjerkegaard. cesto bi mi tako zastali u neku kavanu krajputashicu
(mislim da se najpopularnija rupa zvase putnik), a tamo bi manje ili
vise zgodne, ali uvijek jedre i prirodne konobarice plovile oko
stolovlja u borosanama.

i dok bi otac razgovarao s ljudima o "situaciji", mali bi
petogodisnjak cesto uspio ugledati izlozenu zensku grud. to bi
oplijenilo moju pozornost, to bi iskustvo ispunilo citavo moje malo
bice.

cesto nisam krisom gledao, nego bih cak poluzainteresirano zurio u
sisu, cesto sam minutama napasao ocice na tom festivalu izlozenih
poprsja, guzovlja i nogu.

zalim za tim vremenom, jer tada sam mogao buljiti neprestano, a kada
bi prisle stolu, cesto bi me pogledile po tjemenu i rekle kakav divan
decko.
takve geste- ili kad bi me koja oslovila s "mladicu"- u meni su palile
zar i ja bih jos raspaljenije mastao o njihovim sekundarnim spolnim
obiljezjima.

nikada te ni jedna ne bi ukorila, jer bi za takav napad na nevina
djecarca nekako ispala guska. da sam to onda znao, dopustao bih si jos
vise slobode.
to su bila zlatna vremena, kada su sve zene mislile da sam bezopasan.
kada bi konacno prisle stolu, ja bih uvijek oborio pogled i poceo
piljiti u pod.
cudno, uvijek bi u vidnom polju imao neke jeftine, lose polijepljenje
domace plocice i - borosane.

- 13:02 - Komentariši (10) - Izprimtaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.