Republika Vinkovci

Krenut ću ispočetka kako sam preko noći postao „opaki mafijoza „ . Preselio sam se u novi stan ali prije nego što je postao novi morao sam ga renovirati. U zgradi većinom stanuju umirovljenici i vrlo malo omladine i dok je trajalo renoviranje srali su svaki dan da se od buke i prašine ne može živjeti. Na oglasnoj ploči osvanuo bi uvjek novi dvosmisleni dopis vezano za buku i čistoću naravno namjenjen meni. Prošlo je pola godine od renoviranja i preselenja kada sam se pred ulazom u zgradu sreo sa prijteljem koji se upravo vraćao sa posla. I onda ono standardno , „disi ti, nema te sto godina i dalje gdje si, pa izlazišli ti čoveče igdje …..
U tom trenutku dok smo mi se pozdravljali ugledam babu na prvom katu na prozoru sva se pretvorila u uho a ona je inače dežurni policajac, sve ispraća i sve dočekuje tko god dolazi u zgradu. I onda mu šatrom kažem „zipa rego masni „ i namignem mu, zakašljm se onda malo glasnije da može i babac da čuje .
- Jebiga prijatelju bio sam u malo u zatvoru !
- A on začuđeno : Nemoj zajebavat, zbog čega !
- Znaš tamo gdje sam prije stanovao da sam se zakačio sa onim šupcima iz zgrade.
- Znam, pa što je bilo ?
- Popizdijo sam jedan dan, kada su imali sastanak kućnog savjeta ispred zgrade, netko je nešto dobacio kada sam prolazio, pao mi je mrak na oči i onda sam ih redom počeo tući.
- Nisi valjda da si otišao u zatvor zato što si nekog samo malo ispičkao ?
- Jednom sam slomijo ruku, drugom nogu, onom dedi sa prvog kata slomio vilicu na dva mjesta i nos, onome što je stanovao preko puta na mom katu tri rebra i četri zuba a predsjednika kućnog savjeta sam bacio kroz prozor sa trećeg kata jer je bio pobjego u stan. U stanu sam mu sve porazbijo i pobacao sve kroz prozor što se moglo pobacati !- U jebo te pa koliko si dobijo zatvora ?
- Trebao sam dobiti pet godina ali imam neke veze pa sam dobio tri mjeseca zatvora i godinu uvjetno.
- Ma dobro si prošao .
Pogledam malo preko oka a babac se nageo samo što ne ispadne kroz prozor.
- A zato te nisam viđao ?Kad ti istječe ta uvjetna pita on mene ?
- Za desetak dana a onda ću ovim šupcima u zgradi jebati mamicu, bi će im gore nego onim tamo !
- Nemoj, otićeš u zatvor !
- Ne brini se dobio sam papire od doktora da nisam baš svezan, da nisam skroz uračunljiv, tako da ne mogu ništa dobiti zatvora ako ponvo nekoga istučem.
A imam dobrog odvjetnika i neke veze tako da nema problema, ima da ih tučem svaki dan jebem li im sunce.!
On me sve smiruje i govori „ Nemoj, smiri se,nemoj“ .
Ma šta nemoj, nalomiću ih ko kretene, oni će meni srati za buku i prašinu .
Tko prvi od sad nešto zabuši ili čujem da lupa, leti odmah kroz prozor.
I tako smo ti nas dvojica još malo srali, ja prjetio, on me smirivao a babac upijao ko spužva.
Prošlo možda petnaestak dana od tog događaja ja i zaboravio na to kad jedno poslijepodne netko zvoni na vrata. Ja otvorim vrata kad jedan susjed mislim sa šestog kata.
- Dobar dan !
Kaže on sav nekakav isprepadan, gleda u mene ko da je vidio gospu.
- Susjed eto ako bi ja mogao, ja bi samo malo nešto trebao zabušiti, samo na kratko !
Gledam ga ništa mi ni je jasno, ne kontam šta me pita, prvo sam pomislio da on mene pita bušilicu kad on ponovo.
- Ništa vi ne brinite ja ću to brzo izbušit, neće se to ni jako čuti !
I onda mi se upališe lampice, stiskam zube pravim face da ne prasnem od smjeha a on gleda u mene nekim molećivim pogledom. I onda jedva nekako kroz zube mu rečem .
- Može, buši ali brzo !
On se zahvaljuje, odlazi onako sretan, zbunjen i zamalo ne pade niz stepenice.Zatvaram vrata i ne mogu da vjerujem da je to istina da nije možda skrivena kamera a žename pita tko je to i ja se onda smijem ko lud. Njoj ništa nije jasno, pita me što je tražio ja joj kažem pita me može li bušiti. Pa kakve ti imaš veze sa bušenjem ? Nemam ja nikave ima baba sa prvog kata i opet se odvalim smijati. Žena mi kaže ti si skroz poludio i nekako joj kroz smjeh sve ispričam a ona još ne vjeruje. Nazovem ong svog frenda i ispričam što mi se malo prije desilo a on šuti pa onda čujem kako vrišti od smjeha i lupa rukama po stolu.
Nekako progovara kroz smjeh „jel me ložiš ili je stvarno taj dolazio kod tebe „?
Stvarno ti kažem da je dolazio i još mu jednom sve ispričam kad odjednom se začu zvuk bušilice i ja mu kažem je li sad čuješ, i to je kraj veze jer više nismo mogli pričati od smijeha…. Jebi ga treba biti dobar sa babama u zgradi pa ćeš jednog dana biti netko i nešto ne samo u zgradi nego i dalje.