Republika Vinkovci

(prijeratni vinkovacki korzo)

Tako smo zvali trgovinu vjerojatno po poslovodji. Svakakvog sarenog
tekstila, gumilastike i dugmadi tu se moglo pronaci. Kad smo vec postali
mladci okupljali bi se podveceri na korzu i iz dana u dan drzali zid recene
trgovine da se ne srusi. Odabrano drustvance imalo je cast pridrzavati 3.
stup od ulaza.


/zid kod Vrgova/

Mlade curice spalirale su po korzu ponekad noseci ploce od
Doorsa na svjezi zrak. Nezaboravne trenutke priredjivao nam je Zolja koji je
pokusao ustedjeti nesto novaca baveci se kolportazom tadasnjih naprednih
novina koje su se odazivale na ime Polet. Jedan drugi buduci akademski
slikar i buduca blistava zvijezda rocka i hip hopa u hrvata donio je peglu i
koristio ju za sklizanje. Velika prednost recenog mjesta na korzu bila je
blizina semafora i prelaska u obliznji etablirani ugostiteljski objekat koji
smo mi zvali KOD IZE. Tu smo u kruzocima provodili ostali dio veceri prije
povecerja koje je tada dolazilo jako rano uz pokoje Osjecko pivo ili tursko
pivo za one koji ne znaju to je nara s radenskom.
Postoji li jos trgovina na tom mjestu i kako se danas zove te da li su mozda
u zadnjih 20 godina farbali fasadu i time neumitno unistili tragove naseg
bivstvovanja na tim prostorima?

A. Martinovski - Deda na vijest da je srusena Izetova birtija ogorceno je reagiro:

(na mjestu birtije popularno nazvano "KOD IZE", inace se zvala "Centar" iznikla je ova ruzna gradjevina)

Sram ih bilo. Kolike smo mi mladenacke dane provodili tamo. Onaj kelner
nikad nije pito kad smo sasuli zeljeznake koje smo uzicali na korzu nego ako
smo rekli daj dve pive on bi donio i samo sasuo novce. a Vrgov? Sramota
vjecna sramota. KVACAK pih poserem im se na ime i na onu groznu koja jeto
nekakva smedjezuto zelena boja fasade. Sram da ih bude

(negdasnji VRGOV, a sada Kvacak )

Sada je i Bluesa spucala nostalgija za Izom:

Onaj kelner se zvao, a i sad se zove Mustafa.
Ja i Pajo smo napravili reminiscenciju sa Izom o nekim lijepim danima.
Bilo je to neke davne 98 godine zadnjeg stoljeća, zadnjeg milenija.
A bilo je i tada zabavno, upoznali smo jednog zanimljivog
konobara te obavili smo zadnje pišanje po
kuliranom betonu, ali u uvijek urednom zahodu.
Jednom, u fazi rušenja, naišli ja i Pajo i zaključismo, da eto,
što je birtija, danas je ima a sutra nema.
Istina, i nije neki zaključak no bolji nam nije pao na pamet
ali nam je dao dobar razlog za napit se.
A što se tiče Vrgova, ja bi to srušio, tamo se nisam ni napio
ni povraćo.
Možda i jesam ali se ne sjećam, bio sam pijan.


(vinkovacko veliko kino "Crvena zvijezda" kojeg vise nema, sruseno u ratnim razaranjima)

fotografije: Antun Martinovski - Deda i Gnjavator

BLIC VIJESTI: Prvi dan velike avanture je zapocevo, a Kral je preko laptopa podnijo prvo
sve nas, a omda i redovno IZVJESCE