|
poglavlje I: teško djetinjstvo
Adrian je bijo sasvim normalan dječaćić, sa pet godina je već prohodo, sa šest je
već naučijo izgovarat proste rečenice: "Pizdatimaterina!", a sa sedam i prosto
proširene rečenice:"Pizdatimaterina, gadna!". Bijo je ambicijozno i napredno
dijete pa je u prvi razred krenijo već sa nepunih devet godina i to u pratnji roditelja.
U školi se istico u političkim aktivnostima te je cinko uciteljici sitnog dilera
gramafonski ploča Robiju pa je ubrzo napredovo i posto kapiten
pijonirskog košarkaskog kluba te je igro na poziciji centra ijako je bijo
visok tek 93 cm, ali zato politički osvješten.
Istico se i u dramskoj sekciji.Omiljena uloga mu je bila u
predstavi "Sutjeska" di je profesor tjelesnog Guzmo Šubrić glumijo Titoa, a Adrian je
glumijo Titovog vjernog psa Reksa koji se požrtvovno baca na bombu te spašava
drugu Titou život. Za tu ulogu bijo je i nominiran za školskog "Oskara
Maršala Titoa" i to za glavnu sporednu ulogu. Nakon predstave publika bi mu
veselo klicala, a Adrian bi im veselo maho repićem.
Ubrzo postaje i precjednik saveza pijonira i omladine pa dobija nadimak Veliki
Precjednik te počme pisat vlastitu bijografiju:"Jesam nizak, ali sam kurčevit na baku“ i
njegovu omiljenu autobiografiju „Kako sam posto Veliki Precjednik“, koja je
postala bestseler.
Adrian je bijo opčinjen likom i djelom druga Titoa, pa je pored
bedža sa njegovim likom koji je nosijo na kragni uredno i čito knjige koje je napiso
drug Titoa, a najdraža mu je bila knjiga koju je drug Tito napiso
posthumno:"Bilo je časno živjet sa Titoom"(dvajsšesto nepromjenjeno
izdanje).
Pored te knjige redovito je čito i sporcku literaturu:"Šahovski početnik-napisao trostruki
počasni velemajstor drug Tito:Konjičov Skok", te ruske klasike:"Jevgenij
Ševčremko:Kako sam prepariro druga Lenjina."
Činilo se kako ambicijoznom Veliko Precjedniku ništa neće poremetit planove,
ali....
poglavlje II: teško odrastanje
...Adrian je sa jedanajs godina naglo ušo u pubertet i umjesto da raste u
visinu rasto je u širinu, a i počela mu je izbijat gusta crvena brada.
U školi mu je polako opado ugled, a šaptom su ga zvali Vrtni Patuljak. Čak
su i u njegovoj omiljenoj predstavi izmjenili scenarij pa tako više nije
glumijo Titovog vjernog Reksa, već vrtnog patuljka koji drugu Titou spašava život.
Bijo je očajan, pado je u teške depresije koje je liječio koka- kolom.
Ubrzo se navuko na kolu te posto teški ovisnik. Pokušo se liječit, al
uzalud.Otac ga je vodijo kod najboljeg ruskog bijoenergetičara Andreja
Šljopušnjikova, no ni on mu nije mogo pomoć. Najteže mu je padalo kad bi ga
poslije škole otac oblačijo u plave štranplice i s crvenom kapicom na glavici
postavljo u vrt gdje je glumijo vrtnog patuljka na očevo zadovoljstvo i zadovoljstvo
cijelog susjedstva.
Vrijeme je prolazilo, a Adrian bi poslije škole svakog dana stajo u vrtu te
glumijo vrtnog patuljka.
Došlo je i ljeto, više nije bilo škole pa bi ga otac ujutro u pola šest
iznijo u vrt, gdje bi ostajo do kasnih noćnih sati. Nije ga uveseljavalo ni
to što je bijo pobjedijo na taknjičenju za najboljeg vrtnog patuljka. Počo
je dozivat Titoa, Marxa, Lenjina, Šuvara da mu pomognu, al uzalud.
Uvidjevši kako nema pomoći okrenijo se religiji i poćo molit Boga Peruna za spas.Perun
mu se nije javljo sve do jednog dana kad je Adrian po ko zna koji put očajno
molijo znojeći se na suncu, jer kiša nije pala čitavo
ljeto: "Peruneeeeeee...Perune, ak me čuješ pošalji mi znak." Onako jadnom
učinilo mu se da mu Perun odgovara:"A koji znak? Da te popišam?" Adrian je odgovorijo:
“Bilo koji znak, a ako treba i popišaj!“
U tom trenutku, upravo je prolazijo Pajo Pakšu, inače lokalni klošar i
alkoholičar koji je već sa dvanajs godina po drugi put prebolijo cirozu
jetre te je proglašen medicinskim fenomenom. Pakšuu je omiljeni hobi bijo
zapišavanje vrtnih patuljaka, te je odma snimijo Adriana kako ukipljen stoji
u vrtu, hitro je pogledo lijevo i desno, a kad je vidijo da nema nikog
počevo je sa olakšanjem zapišavat Adriana.
Adrian je to shvatijo ko znak od Peruna te je veselo počo skakat:"Fala ti
Perune primijo sam tvoj znak!". Pakšu je zbunjeno gledo u oživljeni kipić te
u bocu ribara pa je uplašeno procjedijo kroz zube, nervozno stiskajući u
zubima "Dravu" bez filtera: "A sunpormujebem, kako ja nemam normalne
halucinacije ko ostali alkoholičari i ne vidim normalne bijele miševe, već
vidim ružni kipić patuljka kako skakuće pored mene."
Vidjevši Pakšua, Adrian mu se nakloni pa kaže:"Fala ti Perune!"- te otrči u noć.
Nakon tog događaja Adrianu se život promjenijo ijako nije porasto ni za
centimetar, a i brada mu je i dalje bila crvena. Vratilo mu se njegovo čuveno
Samopouzdanje po kom je bijo čuven.
Jednog dana dok se vraćo sa pijace susrela ga je jedna naočita starija
gospođa blizu sedamdeset godina te ga poćme vrbovat i onako najivnom uvali
mu "Kulu stražaru" u čokoladicu s rizom te ga odvede svojoj kuci i pohotno ga iskoristi.
Čim je došo kući bacijo se oduševljeno na čitanje iste.
Ubrzo se priključuje terorističkoj organizaciji "Jehovini svjedoci" te počme
obilazit kuće obučen u novo tamno plavo odijelo i sa aktovkom u ruci,
nebili priskrbijo nove članove. Tu se istako kao najbolji te postaje Vrhovni
svećenik, a zatim nakon toga uvodi diktaturu u organizaciju i sebe
proglašava diktatorom Velikim Precjednikom. Jehovini svjedoci nezadovoljni
naglim obratom izbacuju ga van iz organizacije.
Našavši se iznenada na ulici Adrian se nije dao obeshrabriti te je kovao
plan o osnivanju hr.soc.grad.vinkovci gdje bi on bijo centralna figura te
jedini pravi diktator VELIKI PRECJEDNIK! Ubrzo je i počevo ostvarivat taj svoj
pakleni plan.
-nastaviće se, a možda i neće -
|
posjeta
