|
davne 1984 sluzijo sam vojni rok u nekoj sumadijskoj zabiti, nekom Svilajncu
i poslije gledanja obaveznog dnevnika JRT, bijo je omladinski sastanak.
Taman sam taj dan primijo pismo kako mi je pica popusila kuraca po gradu
vise nego sto vimkovacki vodovod i kanalizacija imaju cijevi, a ponestalo mi
para
i za alkohol pa sam piso kuci da mi trebaju pare za vojni bukvar i sveske te
olovke,
jer ce me staresina izgrdit i zavrsicu u pritvoru.
I pisem ja pisma na omladinskom, a u to skoci jedan od desetara i zaurla:
"Vooojnice!!! Sta radis dok mi odrzavamo omladinski sastanak!!!"
Tu ja mrtav-ladan kazem: "Pa pisem pisma, jesi corav il ti noge smrde?"
(Ovo nije Hamdijina uzrecica iz BB kuce, nego stara, jos iz doba latina, ali
ne Denisa)
Tu ovaj sav znacaj skoci i poleti prema meni:"STAAA!!!Pa ovo je omladinski
sastanak!!!
E tu ja popizdim, dignem se i kazem. "Ja se ogradjujem od Vaseg omladinskog
sastanka,
jednom rjecju bolimekurac za omladinski sastanak i zar nevidis da pisem
pisma!!!
Alo, jel se cujemo??"
A taj jedan od desetara mi se unese u lice pa zaurla pred svima:"Nas
omladinski sastanak??
To nije tvoj, a!!! Dezurni zovi dezurnog oficira pa da drug vojnik ovo
razjasni, sta je mislijo
NAS omladinski sastanak i zovi kuci komandira cete kapetana I klase Zmajka
da dodje!!"
Tu se ja userem, jer vidim da sam zasro zbog proklete jezicine i vidim da
sam najebo ko zuti,
te sam pocrvenijo i zanjemijo.
Uto skoci cato i kaze: "Ma nije on to mislijo sto je reko, on je samo htijo
rec da pise pisma i
on se duboko ispricava i vise se nece ponovit"-kaze i okrene se prema meni i
namigne.
Ja promucam, onak usran:"Je, tako je, nisam mislijo i ispricavam se!"
Tu me taj desetar pogleda prijekorno pa se razmase rukama: "A jel ti znas
druze kolko je
drugova i drugarica poginilo u partizanskoj herojskoj borbi da bi tebi bilo
dobro??
Jel ti znas kolko je djece poginilo na kozari u herojskoj partizanskoj
borbi?? da bi tebi bilo dobro!!!!
Jel ti znas da je ovo sve za tvoje dobro?? I partija!! I partizani!!!I
herojski enobej!! A ti tako!!
I to sve da bi tebi bilo dobro!!
Jel te nije sramota??"
Skruseno pogledam prema podu, kroz misli mi prodju sve partizanske zrtve,
drug edvard kardelj, drug tito,
veliki mislijoci enobeja ko drug stane dolanc, titovi pojoniri Racan, Tomac
i milosevic, te titovi generali tudjman, peko dapcevic i drug
spaNac te se sjetim kako je drug Caruga jebo kralja aleksandra i borijo se
za partiju, pocrvenim i kazem:
"Je drugovi mene je sramota!!
EOD
|