srijeda, 01.06.2005.

Blues - Punac II deo, Return of the Punac

Imam macku koja pikira svaki trenutak da izleti van ,
punca koji otvara sva vrata na relaciji Wc, soba, kuhinja,
a pri tom i ulazna vrata.
imam sogoricu koja ne bi skuzila kad bi pored nje protrcao puz
a dolazi obici punca /svoga tatu / kada nema nas kod kuce,
imam klince koji bi zadavili i mene i punca i mamu i brzu tetu
kad bi im macka nestala.

Pitam ja njega: "Dida, jeste li gladni"?
- "Nisam"
- "Dida, 'ocete jest"
- "Oću, oću"
- "Dida ocete juhu"?
- "Sad sam pio vode".
Njegovim dolaskom, sav raspored u kuci se poremetio.
Punac spava u spavacoj sobi, ja i zena u dnevnom boravku,
ako se to vise moze tako nazvati, a klinci su se zabarikadirali
(nasli neki kljuc) u svojoj sobi i ne mozes im prici.
Protekle nedjelje, negdje oko 5 i 30 ujutro, nekih sat vremena
nakon sto sam prestao igrati "Snowblind" i ocekujuci da je cijeli
dan predamnom cujem karaktristicno tapkanje po hodniku i sve
se nadajuci da se nece otvoriti vrata dnevne sobe.
Sjela starina u moj zabran na stolicu pored PC-ja
- "Dida, jel bi vi isli u vasu sobu"?
- "Sta ti mene tjeras u sobu, hocu i ja malo u drustvo"?
Bem ti druzenje u 5 i 30 ujutro, to me proslo prije vise od
20 godina, al pomislih ako se budem pravio mrtav mozda ode u svoju sobu.
- "De upali televiziju", lijepo me zamoli "tata"
- "Klik"
- "Pojacaj, nist ne cujem"
- "Sta si tako pojaco, ne mogu spavati", javi se moja zena.
- "Pojacaj nist ne cujem".
- "Potisaj.....
- "Pojacaj.....
- 10:21 - Komentariši (1) - Izprimtaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.