Kako me zbog prošlog posta, i ne objavljivanja fotografija, izgrdio poveći broj mojih vjernih čitatelja, ali i gledatelja, ovog puta sam im se odlučio odužiti. Ali i ne samo njima. Tako sam u ovom postu u prvi plan stavio fotografije, ali filmić jednostavno nisam mogao izbaciti.
Prošle srijede, za blagdana Vele Gospe, neradni dan smo iskoristili za posjet otoku Murteru. Ime otoka najvjerojatnije potječe od antičkog izdubljenog kamenog korita koje se nalazilo u sklopu preše za ulje, a nazivalo se - mortarium. Inače, kroz stoljeća otok se nazivao raznim imenima. Od antičkog Colentum, zatim Srimač, pa Mortar, Mortura, Mortaro, Morter, do današnjeg - Murter.
Tisno
Murter je s kopnom povezan 38 metara dugim pokretnim mostom u mjestu prikladnog imena – Tisno, pa nije ni najmanje za teško pogoditi iz kojeg razloga je dobio to ime. Danas je otok podjeljen na dvije općine: nova Murter i Tisno još od XIX. stoljeća. Tisno je osnovano još 1474. godine kao posljedica ubrzanog naseljavanja stanovništva u bijegu pred Turcima. Kroz stoljeća se mjesto rasprostiralo isključivo s otočne strane, a onda se izgradnjom mosta 1797. godine počinje širiti i na kopneni dio.
Uvala Čigrađa
U Tisnome se nismo zadržavali, već smo produžili prema 15 km udaljenom Murteru. Usput smo stali na nekoliko mjesta diviti se sa ceste lijepim pogledima na Tisno, te nešto kasnije na uvalu Kosirina. Promet je na cesti na trenutke izgleda tako gust da je odavao dojam kao da je upravo pristao trajekt, pa su svi turisti jurnuli ususret svojim ljetovalištima. Na samom ulasku u mjesto Murter se lijevo odvaja cesta prema uvali i plaži Vučigrađe, a onda nakon cca. 100 m novi odvojak. Ovog puta udesno teško prohodnim protupožarnim putem prema Raduču. Tu smo ostavili automobil i na milost i nemilost sunčevim zrakama krenuli polako uzbrdo.
Vidikovac na Raduču
Raduč je sa svojih 125 m najviši vrh otoka i s njega se pruža vjerojatno najcjelovitiji pogled na otok, ali i šire. To posebice vrijedi za Kornate, iako se mi nažalost zbog silne izmaglice nismo mogli uvjeriti u istinitost te tvrdnje otočana. Svaki novi zavoj otkriva još ljepši pogled. Dojam jedino kvari olupina jednog davno napuštenog automila koji sad trune u sjeni borova. Ipak to nije ništa u odnosu na ono što nas je dočekalo na vrhu. Naime, sami vrh je gusto načičkan telekomunikacijskim objektima s brojnim antenama i to značajno narušava vizualni dojam istog. Jedna od njih je postavljena i na sami vidikovac usmjeren na zapadnu stranu otoka.
Pogled s Raduča na uvalu Slanica
Pogled s vidikovca je doista jedan od najljepših koje smo doživjeli na našim lutanjima Hrvatskom. Pred nama prostrana morska površina po kojoj klize brojne jedrilice, a u daljini Kornatsko otočje. Istovremeno se može uživati u pogledu na Murter desno, kao i Čigrađe lijevo. Jedinu nelagodu predstavljaju antene iznad naših glava. Kasnije smo se premjestili i do mjesta s kojeg se puno bolje vide Murter i Betina, ali i brdo Gradina pod kojim se nalaze ostaci antičkog grada Colentuma.
Murter
Mjesto Murter se po prvi puta spominje u pisanom zapisu 1285. godine (Villa Magna), a u početku je bilo smješteno nešto dalje od samog mora, uz rub plodnog polja, kako bi se s tog mjesta lakše osujetio napad s mora. Iako su se u povijesti mještani bavili prvenstveno poljoprivredom, stočarstvom i ribarstvom, današnji stanovnici ipak ponajviše žive od turizma. A za to je osim većeg broja kreveta u privatnom smještaju, ponajviše zaslužan hotel "Colentum", te marina "Hramina".
Murterske kale
Automobil smo ostavili na plaćenom parkiralištu na Rivi, te se uputili prema središnjem gradskom trgu Rudina. Šetnju kroz grad smo iskoristili da se raspitamo za mogućnosti posjete NP "Kornati", ali smo tog dana došli prekasno, jer su organizirani posjeti svakog dana u 9 h i to po cijeni od 250 kn po osobi. U to je uključen i riblji ručak, što je sasvim dovoljno da i mi sljedećeg puta posjet Kornatima ukomponiramo uz posjet Murteru. Ljetne vreve u mjestu nije bilo, ali je vjerujem za to ponajviše bio zaslužan iznimno vrući dan, pa smo se uskoro i mi poput većine turista uputili po osvježenje na jednu od lokalnih plaža – Podvrške.
Podvrške
Podvrške su uvala smještena na najzapadnijem dijelu otoka i do njih se dolazi prolazeći pored jedinog otočnog hotela "Colentum", smještenog u prekrasnoj uvali Slanica s pješčanim dnom. Prolaz za automobil se plaća 20 kn u što je uračunato cjelodnevno parkirno mjesto za automobil. Plativši svoj danak nastavili smo naprijed uskom cestom 600 m između plaže i kampa do uvale Podvrške. Tu je smješten otočić koji je nasipanjem povezan s "kopnom", a desno od nasipa prekrasna pješčana plaža koja je naravno tog dana bila dupkom puna. Nije bilo druge nego sreću okušati na nekoj drugoj plaži, te smo se uputili naprijed stazom poviše plaže.
Opožarena površina u uvali Podvrške
Tražeći pogodno mjesto za smještaj naših ručnika prošli smo preko opožarene površine veličine 20 x 50 m, gdje su većinu populacije sačinjavala stabla alepskog bora s tek pokojom maslinom. Očito se ovdje srećom brzo interveniralo, jer je okolna gusta borova šuma mogla nestati poput brojnih šuma diljem naše obale ovog ljeta. Nakon 10-tak min hoda ugodno sjenovitom stazom stigli smo na mjesto gdje smo proveli ostatak poslijepodneva. U pitanju je bila jedina šljunčana plažica koju smo vidjeli na ovom pretežito kamenitom predjelu. Na plaži smo se zadržali do predvečerja, ali je prije povratka za Split trebalo posjetiti najvrijedniji arheološki lokalitet na otoku – Colentum.
Križ na Gradini
U podnožju brda Gradine, na sjevernoj strani uvale Hramine, nalaze se ostaci jednog od najvećih gradova južne Liburnije - antički grad Colentum koji je doživljavao svoj procvat najvjerojatnije u vrijeme vladavine rimskih careva Nerona (37.-68.) i Vespazijana (9.-79.) čiji je novac pronađen tijekom prvih arheoloških istraživanja provedenih od 1907. do 1909. godine. Veći dio grada je danas pod morem, ali smo nažalost zaboravili ponijeti maske, pa ćemo ovaj lokalitet zasigurno uskoro opet posjetiti. Inače, pretpostavlja se da su Colentum početkom II. stoljeća srušili i opljačkali gusari, iako ima indicija da je stradao u potresu. Hrvati otok naseljavaju najvjerojatnije negdje u IX. stoljeću.
Filmić s Murtera
Sve u svemu, Murter je nezaboravan i zavrijedio je da opet pohodimo ovaj otok iz jednog od naših najgušćih i najljepših arhipelaga - šibenskog. Toliko toga još treba za vidjeti na njemu, ali naravno i na Kornatima, i stoga ćemo mu se vrlo brzo vratiti.
Dnevnik: cijena: 40 kn, posljednje izdanje 2007. g.
U prva dva izdanja dnevnika HPO bilo je 135 kontrolnih točaka. U trećem izdanju, ožujak 2005. naknadno je uvršteno još 13 KT. A u četvrtom izdanju su dodane nove 3 kontrolne točke, te ih je sad ukupno 151.
Za glavninu ostalih KT Hrvatske planinarske obilaznice prilazni putovi su opisani u planinarsko-turističkom vodiču Hrvatske planine dr. Željka Poljaka. Isto tako, za glavninu KT bit će od velike pomoći i Hrvatski planinarski atlas dr. Željka Poljaka (Golden marketing 1996. i 2002.)
Vrsta priznanja:
brončana značka – potrebne KT iz 10 područja s najmanje 25 KT
srebrna značka – potrebne KT iz 15 područja s ukupno 50 KT (obavezna je Sinjal - Dinara)
zlatna značka – potrebne KT svih 20 područja s ukupno 75 KT
posebno priznanje - potrebne KT svih 20 područja s ukupno 100 KT
visoko priznanje – potrebne KT svih 20 područja s ukupno 125 KT
NOVOST: najviše priznanje - potrebno 150 KT
Ovakav slijed izdavanja priznanja ne može se preskočiti. Vrijeme obilaska nije ograničeno.