Kimet (1536 m/nv) - Biokovo
U četvrtak sam doživio bizarnu nesreću doma, prilikom koje sam razbio arkadu, zaradio dva šava na njoj, zadobio potres mozga i još štošta. Uglavnom, muškarcima nije mjesto u kuhinji! Eto, planinarim gotovo 18 godina i to bez i najmanje ozljede, a onda stradaš u vlastitom domu. Iz tog razloga smo bili prinuđeni odgoditi sve planove koje smo imali za ovaj vikend, a vezane uz planinarenje po Samoborskom i Žumberačkom gorju. Doduše, ja sam se usprkos tome i dalje namjeravao danas uputiti prema Zagrebu, ali je sinoć, na moju veliku žalost, Zizi uložila veto na tu odluku. S obzirom na tu okrutnu činjenicu ovaj post ću iskoristit za opis uspona na Kimet, kojeg smo sproveli u djelo 13. studenog prošle godine. Uspon na Kimet (1536 m/nv) smo započeli s Ravne Vlaške u 10.40, gdje smo i ostavili automobil ispred tog dana zatvorenog info centra PP Biokovo. Info centar je otvoren prošlog ljeta i u njemu posjetitelji Biokova mogu pronaći geološki stup i veliku turističku karta Biokova. Mi se zbog zatvorenosti objekta u to nismo uspjeli uvjeriti. Centar je inače sagrađen na mjestu nekadašnjeg bunkera u obliku male kamene kućice, neposredno uz istoimeni vidikovac na visini od 1228 m/nv. S tog mjesta nas je put vodio prema istoku kroz usijek između vrha Viskovac (1409 m/nv) s desne strane i vrha Lađena (1435 m/nv) s lijeve strane.  Kako staza još uvijek nije bila markirana, točnije čak ni staza u tom klasičnom smislu riječi ne postoji, procijenili smo da će nam biti nešto lakše ukoliko se više držimo padina Viskovca, iako je i on bio prekriven klekom, koja je tražila naš maksimalni oprez prilikom svakog slijedećeg koraka. Tijekom penjanja smo primjetili da postoji neki put od kuće seoskog domaćinstva do koje smo mogli doći da smo automobilom još malo više produžili biokovskom cestom. Tad je bilo prekasno za kajanje i trebalo je nastaviti oprezno gaziti po kleki, pazeći da nam noga ne propadne u neku od brojnih skrivenih pukotina među stijenama.  Usponom na prijevoj odlučili smo odmah oštro penjati prema grebenu koji se ukazao točno pred nama i zatim grebenom do Kimeta, jer je s primorske strane pristizala ogromna oblačna masa i potpuno prekrivala put kroz bukvine šume. Teškoće je osim već navedene kleke pričinjavala i činjenica da je staza neoznačena, ukoliko zanemarimo povremeno istaknuto kamenje kao orijentire. Ali to je ipak davalo neku posebnu draž usponu. A posebice mnoge divokoze koje smo susretali putem. Kako one plahe, tako i one malo hrabrije koje su se odvažile na koji trenutak gledati u iznenađene planinare prije nego li bi već za tren oka završile na susjednom vrhu.  Kad smo se dočepali grebena uspon je postao dosta jednostavniji, a i nas je zahvaćalo uzbuđenje što se po prvi put približavamo Kimetu. U blizini vrha smo naišli i na speleološku oznaku 111 iz 96. godine, za koju smo kasnije utvrdili da pripada Lopatinoj jami, dubine 65 m. Biokovo inače obiluje jamama ledenicama iz kojih se nekad vadio led i na mazgama nosio u Makarsku, gdje se prodavao brojnim ribarima i ugostiteljsko-hoteljerskim kućama, u vrijeme dok nije bilo ledomata.  Ukupno nam je do vrha trebalo više od dva sata hoda, što je objektivno puno, ali ipak realno s obzirom na nedostatak i staze i markacije. Na vrhu ne postoji ništa što upućuje da smo na jednoj od KT HPO-a. Srećom nas je poslužilo vrijeme, pa su nam bili vidljivi orijentiri Sv. Jure, Matokit i Mihovil, pa smo se uvjerili da smo na pravom vrhu. Dakle na ovaj uspon nikako bez karte i kompasa. Stoga svima koji se odluče uputiti na Biokovo, od sveg srca preporučam da prije toga posjete Book caffe na Kačićevom Trgu u Makarskoj i nabave kartu Biokova, koja će im gore biti od ogromne pomoći s obzirom na nepostojanje putokaza.  Povratkom u Split smo poslali upit u HPS da bi utvrdili kako dokazati da smo ispenjali vrh s obzirom na činjenicu da na vrhu ne postoji oznaka vrha, a naravno ni žig, i dobili odgovor da se uspon na Kimet još uvijek ne upisuje u Dnevnik obilaznice, dok se ne izvrši označavanje vrha. A to je u planu za ovo proljeće. Razlog više da se uskoro opet vratimo na Kimet i njegovim prekrasnim vidicima. Sljedeći vikend nažalost opet ništa od planinarenja, jer smo na trećem moto-partyu u Makarskoj. U subotu svira Let 3 i siguran sam da će bit fantastična atmosfera, kao i dosad. Pozivam sve koji se tog vikenda nađu u blizini Makarske da dođu na gradsku plažu i ludo se zabave. |
