Lily
Moji počeci planinarenja su vezani uz dolazak jednog klupka dlake u kuću početkom 90-tih. Bila je to prekrasna špringer španijelka, koja je jedva pronašla svoj put do Splita, s obzirom na one čuvene barikade. Na kraju je ipak jedan očev kolega na povratku s godišnjeg svratio preko Modriče i napokon nam doveo našu Lily.Kako se nekako u to vrijeme na TV-u prikazivala emisija Bush Tucker Man s onim ludim Australcem Les Hiddins-om, brzo je donesena “jednoglasna” odluka da se i nas dvoje okušamo s izazovima divljine :)) Onda sam primjetio da se i njoj sviđa ta ideja, pa je odluka bila neopoziva. Gotovo iz vikenda u vikend, penjali smo se po Mosoru ili Biokovu. Svaki put nešto novo otkrivali. Uživali u čistom zraku i prekrasnim vidicima. Potrčala bi ponekad kad bi štogod zašuškalo iz grmlja, tek da mi pokaže da još uvijek u njoj postoje lovački nagoni. Kod mene su ti isti još davno istrebljeni. Lily nikad nije bila izložbeni pas. Kad bi vikend proveli u nekoj zagušljivoj izložbenoj dvorani, osjećalo se da je tu sputana. To jednostavno nije bilo za nju. Vjerojatno je u tim trenucima žudila da opet ludujemo po planini, umjesto što čekamo svoj red kako bi je netko odmjeravao i pregledavao zubalo. Nakon trinaest predivnih godina zajedničkog života njenoj zvijezdi se izgasio sjaj. Danas su se napunile dvije godine otkad je zauvijek sklopila oči. Sad počiva na Mosoru, gdje je i bila najsretnija, i vjerujem da me još uvijek prati kad god pođem u planinu.       |
