Vilenjak "Zagreb"

31.05.2004., ponedjeljak

Malo zraka

Sad je već bolje. Prošla ma ljutnja od prošlog tjedna, a i sretan sam kaj sam se pobunio. Da sam ostao papak i nisam išao kod direktora na čašicu razgovora možda bi još uvijek bio u bad-u ovak i on zna da nemre radit kaj hoće, a da se nitko ne buni. Otprilike kužim ekipu kaj doma imaju djecu i 5-10g. do penzije pa se ne bune kaj nam ovaj svaki mjesec skine plaču, ali ja sam morao reći nekaj bio mi je pun kufer. Jedino čega se plašim na poslu je to da ne postanem uredski štakor koji će zabijati glavu u monitor i ponizno slušati sve naredbe bez razmišljanja i pogovora. Sad sam baš pročitao novi tekst od deywalker i čovjek brije o sličnim stvarima koje su mene mučile prošli tjedan. Ma je i ja sam prije ovog kancelarijskog job-a šljako fizikaliju, al kaj stvarno se sad moram zadovoljit s ovim job-om i trpit razna sranja sam zato kaj sam na toplom(fakat jesam treći kat ravni krov – klima ne radi) i kaj mi je plača ok. Ma štima to sve i znam da ak dam otkaz ili ga dobim teško ću naći posao u struci i radit ču za manju lovu neg sad, ali postat ču pravi uredski štakor i sam ču brijat na to da zadržim taj fuck-ing job. Kaj me još smeta ta neka panika i strka na poslu zadnja dva mjeseca smo radili jedan projekt i konačno smo ga u petak uspjeli završiti i dođem danas na posao i pitam šefa kaj da radim jer nemam kaj, a frajer ma mrtvao hladno: ma niš daj tu nekaj malo ovo – ono....
I tak uglavnom zujim danas; nisam ni jednu crtu povukao i lagano mi je dosadno. Došao sam do zraka.
Brojim sitno do Portugala(još 9 dana) i lagano me počela loviti euforija oko puta. Nemrem ustvari vjerovat da idem. Dva tjedna ljetovanja u Portugalu ma zakon. Baš se veselim.

- 12:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Malik (I i II dio)

BIJEG U NEPOZNATO

Malika je probudio osjećaj da nije sam. Netko je stajao pored njega i gledao ga. Obuzela ga je nelagoda i strah. Otvorio je jedno oko i vidio siluetu čovjeka u magli. Ponovo je zatvorio oko i pokušao se sjetiti gdje je i zašto je oko njega magla. Prvo čega se sjetio bio je njegov dom za siročad u kome je živio otkad zna za sebe. Bio je siguran da nije u domu i da mu prijeti opasnost. Polako su mu pred oči dolazile slike jučerašnjeg dana. Sinoć su ga tražili neki ljudi u domu i to je bilo prvi put da je osjetio “tu” nelagodu za koju su mu drugi govorili da on izaziva kod njih. Nije čekao da vidi zašto ga trebaju jer do sada nitko nije sa njim želio razgovarati osim ako nije baš morao. Čak su svi spuštali pogled kad bi on prolazio. Iz tog njegovog razmišljanja trgne ga oštar glas: jesi li ti Malik. Srce mu je snažno zalupalo, a u ušima je osjetio jak šum. Osovio se na noge i počeo trčati na drugu stranu od čovjeka koji je stajao pored njega. Možda je napravio tri-četiri koraka kad se ukipio. Nije više mogao pomaknuti niti jedan mišić svoga tijela. Gledao je ispred sebe i slušao korake kako mu se približavaju. Sad je vidio rijeku i sjetio se da se sinoć stvorio kod nekog mosta i sakrio ispod njega, ali nije znao koji je to most i kako se uopće tu stvorio. Osjetio je ruku na svom ramenu i ponovo ga je onaj isti glas pitao da li je on Malik, ali sada puno nježnije. Nije morao odgovoriti jer je znao da taj čovjek zna da je našao onoga koga je tražio. Ponovo su mu se opustili mišići i želio je potrčati, ali čovjek progovori: nemoj bježat ja ti ne želim nikakvo zlo. Moje ime je Stromer i došao sam te zaštiti. Malik se okrene i promuca: od koga. U tom trenutku sretnu im se pogledi i zagledaju se jedan drugome u oči. Prvi puta da je netko gledao Malika ravno u oči, a da nije maknuo pogled. Gledali su se tako koju minutu, a onda Stromer okrene glavu i da mu znak da krene za njim.
Maliku su se u glavi rojila pitanja, ali nije znao što prvo da pita i da li da uopće išto pita. Sad je imao priliku malo bolje pogledati svog vodiča. Stromer je nosio dugi izlizani kaput i stare čizme, a kosa mu je bila neuredna i prljava. Po Malikovoj procjeni izgledao je kao skitnica ili neki kriminalac, ali dok je gledao u Stromerove oči vidio je neku dobrotu u njima. Zbog tog pogleda, a i zbog straha da se ponovo ne ukoči ako počne bježati odlučio je pratiti svog vodiča kud god da ga ovaj vodio. Hodali su tako neko vrijeme uz rijeku, a onda Malik skupi dovoljno hrabrosti da pita kamo idu i od koga mu treba zaštita, ali prije nego što je uspio išta izustiti Stromer mu se obrati: sve ćeš saznati na vrijeme, sada je jedino bitno da se maknemo odavde. Malika je obuzela nevjerojatna sreća. Zar postoji još netko tko može čitati tuđe misli. Do tada je mislio da samo on ima tu sposobnost i da osim u školi kad je za vrijeme ispita mogao čitati tuđe misli to može samo stvarati probleme. Puno puta je odgovorio prije nego bi ga netko nešto pitao i to bi uvijek loše završilo, a sada je on dobio odgovor prije nego je uspio izustiti pitanje. Pomisli kako mora pitati: da li je istina da i vi možete čitati misli, a Stormer se okrene i osmjehne mu se. Bilo mu je drago što ide za Stromerom makar nije znao kamo. Nadao se da više nikad neće vidjeti svoj dom i nikoga iz njega jer ga tamo nitko nije volio, a bio je siguran da ni on neće nikome nedostajati.

PRVO PUTOVANJE

Hodali su tako nekoliko sati uz rijeku, a onda Stromer stane i okrene se prema Maliku. Tu ćemo stat kod ovog velikog drveta. Mislim da smo dovoljno daleko od grada, jesi li spreman za svoje prvo putovanje, premda si sinoć izveo nešto vrlo slično. Malik se sjeti da je sinoć bio u domu kad su ga došli tražiti oni ljudi, ali opet nije znao kako je dospio do mosta i rijeke. Pokušavao se sjetiti puta kojim je išao do tog mosta i kako je uspio izići iz doma. Ponovo ga Stromer prekine u njegovim mislima. Dođi ovdje i stani ispred mene. Sad me dobro slušaj. Kad ti kažem primit ćeš se za moje ruke, zatvori oči i potisnuti sve misli. Pokušaj sam sebe zamisliti kako lebdiš iznad zemlje na ovome mjestu. Usredotoči se samo na svoj lik, a ostale misli odbaci isto kao kad ne želiš čitati nečije misli. Jesi me shvatio. Jesam odgovori mu Malik, ali ga je bilo strah i nikako mu nije bilo jasno o kakvom je putovanju riječ i s kakvim prijevozom će to oni putovat. Opet je dobio odgovor, a da nije ni postavio pitanje. Slušaj nemaš se čega bojat, a objašnjenja ćeš dobit kad stignemo.
Ispružio je ruke i zatvorio oči. Misli mu nije bilo teško potisnuti jer je to stalno radio da ne bi morao slušati tuđa razmišljanja. Stromer ga je primio za ruke, stisnuo je oči i zamislio svoj lik kako lebdi na travi ispod drveta. Srce mu je zalupalo, a od šuma u ušima mu se zavrtjelo. Osjetio je da sve titra oko njega, ali se nije usudio otvoriti oči. Uhvatila ga je lagana drhtavica i panika. Stisnuo je Stomerove ruke najjače što je mogao. Titranje je slabilo, a tako i njegov stisak. Jedva da je držao Stromera za ruke. Šum u ušima je nestajao, ali je bio poprilično ošamućen. Uredu je reče mu Stromer možeš otvoriti oči. Proškiljio je i vidio Stromera kako stoji ispred njega, a iza njega ono isto veliko drvo. Panično se okrenuo da vidi da li je i rijeka tu. Bila je još uvijek tu i tekla je isto kao i prije par minuta. Odlično si to podnio reče mu Stromer. Malik ga pogleda u čudu. Pa ništa se nije desilo još uvijek smo na isto mjestu. Varaš se maleni moj sada smo već jako daleko, a čeka nas još daleki put. Ponovo su se primili za ruke i šum u ušima se vratio prije nego što se uspio potpuno usredotočiti na svoj lik kako lebdi iznad zemlje. Kad je titranje oslabilo bio je još više ošamućen nego prošli put. Kako si upita ga Stromer. Malik otvori oči u nadi da će sada stvarno biti na nekom drugom mjestu. Ugleda Stromera i iza njega ono drvo i namršti se. Zar još ne shvaćaš maleni. A što bi to trebao shvatiti da se nismo ni pedlja makli. Ne putujemo mi kroz prostor i ponovo ispruži ruke prema Maliku. Malik ga primi za ruke ma da nije znao ima li to ikakvog smisla. Ponovno titranje, lupanje srca, šum u ušima. Kako je titranje slabilo tako je osjećao kako je sve slabiji i kako ga noge izdaju. Pao je na travu i izgubio svijest. Kada je otvorio oči Stromer je čučao iznad njega i stavljao mu hladne obloge na čelo. Osvrnuo se oko sebe i ugledao ono poznato drvo. Nešto je ipak bilo drugačije. Bio je mrak i malo dalje od njega gorila je vatra. Pogledao je Stromera kao da će ga nešto pitati, ali ovaj promrmlja sklopljenih očiju; spavaj ujutro ćeš dobiti odgovore na sva svoja pitanja.

- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Groznica subotnjeg jutra

Subota prvi dan za odmor u tjednu. Je tak bi trebalo bit. Prije jedno dva tjedna(u subotu) zvoni mi ujutro sat. Odma skačem na noge i pravac kupaona. Tuširanje, zubeki, umivanje, brijanje i sve kaj spada u jutarnju higijenu prije posla. Vračam se u sobu, oblačim se uzimam potrebne stvarčice i krećem prema izlaznim vratima od stana. Otključavam vrata od stana i čujem starog kak nekaj mrmlja. Mislim si joj kaj sad on hoće pa prerano je za njegova pitanja. Međutim pitanje od starog je bilo sasvim ok: kam ti ideš pa subota je. Opa zajeb. Niš vratio sam se u sobi i nastavio njonjat dalje. Sve u svemu ništa strašno i zabrinjavajuće. U međuvremenu su mi počela predavanja na faksu tj. novi raspored i nova predavanja. Tak da sam dobio vježbe subotom u 8:45, a niš kaj se tu može budem se dizao ujutro i...
U petak(ovaj petak) sam prespavao kod moje curke(bok ljubać) s planom da si navijem sat malo ranije tak da odem doma po stvari za faks. I zvoni sat ujutro. Opet skačem – panika me lovi, oblačim se u žurbi, a draga mi nudi kavu i jedan kviki, ali sve odbijam jer se meni žuri, ja kasnim(kreten). Odlazim od nje i pravac doma pod tuš(ako se polijevanje vodom u trajanju od dve min. može nazvat tuširanjem). Nisam stigao doručkovati ni popit kavu nego izlazim iz stana brzinom munje i sjedam u auto. Vrtim si neki film u glavi i slušam 101. Na 101 je neka špica 'groznica subotnjeg jutra', čekam zeleno svijetlo na semaforu i u tom trenu pogledam na sat.
Aaaaaaaaaa na satu je 7:10. Ne vjerujem računam si u glavi di sam pogriješio. Možda sat ne ide dobro, možda su u šumi. Uglavnom katastrofa mi je u glavi, a kaj ču sad vadim mob. i zovem dragu jer bi se vratio na kafu i sve što ide uz nju. Fuck isključen joj je mobitel. Niš zovem ju doma i telefon zvoni i zvoni, a nitko se ne javlja. Proradi mi kliker konju pa 7h je probudit ćeš joj staru i kaj ćeš joj onda reć: Oprostite je sam kreten koji...
Niš vratio sam se doma i pravac krevet. Ubio me automatizam.

- 09:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.05.2004., petak

ULIZICE & DUPELISCI

Zašto u životu prolaze samo vjerni psi(let3). Kaj stvarno moraš biti ulizica i gad da bi mogao uspjeti. Mislim uspjeti, a i to isto kaj to znači. Bit blizu šefa smijat se na njegove glupe fore. Iskoristi svaki trenutak da mu nešto kažeš i veličaš svoje JA. Kroz ovih par godina sam shvatio da na poslu najbolje prolaze oni koji najbolje znaju prikazati ono što su radili kao nešto jako pametno što ne zna napraviti nitko drugi osim njih(moš mislit kak ne zna). Oni koji crnče i rade svoj posao, a ne preseravaju se okolo su zadnji papci. Koje nitko ne jebe 2 posto. Dok šutiš i radiš dobar si, ali ćeš dobivat još više i više posla, a napredovat će oni kojima nije bad ulizivat se i spuštat ispod granica ljudskosti.
Ima kod mene u firmi jedna ženskica koja je malo spora(moje fino mišljenje), ali joj super ide preseravanje s onim kaj ona nije napravila. Ne zna puno stvari, ali joj nije bad pitat 17 puta jedno teisto. I ti joj objasniš, pokažeš par puta pa onda ode pitat nekog drugog i tak u krug dok joj ljudi ne naprave njen posao. I onda ima muda sa istim tim poslom kojeg je ona odradila 20% šetat se okolo šepurit i za nagradu joj direktor predloži da održi svima nama prezentaciju o svom poslu jer ipak je ona napravila veliku stvar.
Joj i ovo moram spomenuti. Jedna druga ženskica koja je ing. i voditelj jednog odjela ima bar duplo veću plaču od mene živi sama u dvosobnom stanu, ali si mora kupiti veći stan jer nema gdje držati klavir(ahahahaha). Uglavnom ona dođe danas u moju sobu i veli: Bogataš jel imaš neki stan dolazi mi prijatelj pa da ga imam di smjestit.
Inače sam uvijek fin i pristojan(do danas), ali ovo nisam moga prožvakat. Proradila je strojnica i otvorio sam paljbu: da zato ja ima samo dvoje hlača, a ti si neki dan kukala kak si 'samo' 1300kn mogla potrošit na robu, ja živim kod staraca, a ti imaš svoj stan.....
Sve što sam izgovorio je bilo u jednom dahu pa se sad nemrem sjetit svega, ali dao sam si oduška.

- 15:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Vrhunac kraja

Upravo smo dobili plaču. Moja je 800 kn manja. Prvi puta u životu sam se išao žaliti. Fakat ne bi, ali idem u Portugal i treba mi svaka kuna jer sam totalno u govnima s lovom, a i 800 kn je meni velika lova. Da ne prepričavam taj mučni razgovor reći ću samo njegov zaključak 'nije tvoja plača premala nego je od ostalih prevelika'.
Upravo proživljavam jedne od svojih najtežih trenutaka. Dvoumim se da li sterat sve u kurac, dat otkaz i otić doma konačno se naspavat ili radit u ovoj firmi još 10mj. (btw. imam još 10 rata kredita za auto).

Dragi direktore ovo ti govorim u facu iz leđa: Crkni pasji skote!!!

- 13:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Televizija

Sad imamo 3-4 televizije, a opet ništa za gledat. Sva sreća da me nikad ni nema doma pa ne stignem niš ni gledat. Šarolikog li program.

HTV je dosadan do bola. Valjda takav mora biti jer je državna televizija. Tu i tamo prikažu neki film koji smo gledali već 100 puta ili neku utakmicu koja je bila prije 10god. Pa su svi sudionici te tekme već na izdisaju.

OTV je otv. Čak su se Pervan i Malnar već izlizali.

Nova je postala takvo selo. Užas jedan te super talent, idol, kuhar, pjevač, voditelj kaj još neće izmislit super svećenik ili super multi najbolji jedini Hrvatski gonič. Ima par dobrih serija i to je sve.

RTL svi voditelji su ustogljeni po Njemačkom kalupu. Njemačke serije !?! Totalno nezanimljive i bezvezne. Prognoza vremena hahahahaha.

A kvizovi naši svagdašnji. Joj koliko mi imamo kvizova. Nemreš disat od njih.
Na HTV-u:
1. MILIJUNAŠ je bio ok dok se Tarik nije uobrazio, digao sam sebe u nebesa i postao iritantan. Izvala godine mu je: 'žena mora zaslužiti da bi živjela sa mnom'.
2. UPITNIK fakat je bio osvježenje na telki kad je počeo s prikazivanjem. Pitanja znaju biti teža nego ona u milijunašu, a i nisu toliko glupa.
3. NAJSLABIJA KARIKA ma tko to može gledat, a muzika.
4. KVIZOVI ZA DJECU jesu oni edukativnog karaktera, al...

Na OTV-u:
1. Da, da ima i na otv-u onaj neki seksi kviz. Možete osvojiti pregršt vibratora i još pokoji vibrator.

Na NOVOJ:
Imaju i oni kvizove:
1. Yu-Gi-Oh crtić pojma nema kaj je to.
2. Jackpot pitanja bezveze – bezveze

Na RTL-u:
1. Veto Isuse i Bože pa kaj je to. Frajer je pre strašan. Kad ga vidim moram okrenuti program.

I to je valjda to. Izgleda da smo u nekoj eri kvizova, ali žilav smo mi narod preživjet ćemo i to.

- 11:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Dosta mi je...

Sinoć sam došao kući oko 20:30(valjda) mrtav umoran, a otišao sam od doma u 6:55. Prvo ujutro na posao pa poslije posla na predavanja. Predmeti koje sad slušam zovu se PMA i ADIOR. Da, da takvi su kakva su im i imena. Glupi i dosadni. Ponedjeljkom imam predavanja do 19h, utorkom do 21:30, srijedom bi trebao imati engleski, ali ne idem na njega, četvrtkom isto kao i utorkom(jučer nas je frajer ranije pustio jer je morao ići kupiti VEŠMAŠINU),
petkom do 19h i subotom od 8:45 do 10:15.
Tko je tu lud pa ko to može izdržat. Sve ovo pišem jer sam jučer cijeli dan maštao o mojoj curki i kako ču navečer kad ta sve to prođe otić do nje barem na 5 min jer za više i nemam vremena pa moram ja i spavat nekad(sad će se ona smijat kad bude ovo čitala). I tak iz dana u dan iz tjedna u tjedan i ne da ću puknut već sam puko ko kokica.
Naravno da tu nije kraj. Situacija u firmi mi je ogavna. Svako jutro mi se gadi ići na posao odma me zaboli trbuh kad se sjetim di idem. Kad sam 1998 počeo raditi u toj firmi bio je to raj na zemlji. Super lova svi sretni i veseli. Svi su se slagali i sve je štimalo. Onda je prije dvije godine direktor otišao u penziju, a na njegovo mjesto je došao moj šef. Dakle čuda mislim nije on ni prije bio super lik, al kad se ljudi dokopaju vlasti e koja promjena im se desi. Dakle njegove rečenice sada glase: Ja. Moje. Moraš. Vidjet ćeš ti....
Smanji nam je pače, a na vodeće pozicije u firmi je stavio samo one kojima jedino noge vire iz njegove guzice. Njih 3-4 su sad vodeći ljudi u firmi imaju veće plače na račun nas ostalih 30 kojima su plače smanjene. I tak, nitko se više s nikim ne razgovara, svi se svađaju i nadrakani su, a novi diša kao ne zna u čemu je problem. Pa naravno da ne zna kad je genijalac koji je uspio u dvije godine razjebat sve kaj je stari diša stvarao 10g. Trenutno mi je šef ljigavac koji nema pojma o poslu nikad nije ništa radio i najveća je ljenčina koju znam, ali se dobro uvlači u šupak pa je sada napredovao i glumi nekakvu veličinu.
Ma dobro bar dobivam plaču svaki mjesec, a to je u ovoj zemlji uspjeh.

- 09:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.05.2004., četvrtak

Venus - Air

You could be from Venus
I could be from Mars
We would be together
Lovers forever
Care for each other
You could live in the sea
And I could be a bird
We would be together
Lovers forever
Care for each other
If you were an illusion
I would make it real
We would be together
Lovers forever
Care for each other

If you walk in the sun
I would be your shadow
We would be together
Lovers forever
Care for each other

- 14:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Mykinderplace&revolucija

Zaljubljeni blog-eri!
Koji dobar par. Super ste i znate to jel da. Dobitna kombinacija.
Revolucija je vrlo sličan meni po izljevima ljubavi prema Amerikancima i ostalim kretenima na ovom svijetu, a mykinderplace je simpa i iskrena.

Stoga ljudi čitajte njihove blog-ove

- 13:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

JESAM VAM REKAO !!!

Nastavak na:oj sokole

Predsjednik Hrvatskog sindikata zaštitara i čuvara Milan Marić izvijestio je danas da je vlasnika zaštitarske tvrtke "Sokol Marić" Zlatka Marića prijavio policiji jer mu je prijetio ubojstvom.

"Nakon što je u novinama izašao moj komentar Marićeve kupnje novog ferrarija, drugoga dana ujutro nazvao me je i zaprijetio da će me ubiti", izjavio je Milan Marić novinarima.

Predsjednik sindikata, koji se od ranije nalazi u sukobu s vlasnikom "Sokol Marića" optužujući ga da je prijetnjama natjerao svoje radnike da se ispišu iz sindikata, istaknuo je da bi državna inspekcija trebala prekontrolirati poslovanje takvog poduzetnika.

"Dok Zlatko Marić kupuje auto vrijedan 400.000 eura, radnici mu primaju plaće od 2.300 kuna i hrane se u pučkim kuhinjama", ustvrdio je Milan Marić.

Inače ne volim copy/paste ali ovo...

- 11:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PAS, MATER

Oprostite kaj sam prost, al cimer(na poslu) mi se za gablec najeo luka. O bože koji smrad. Nije da mu je higijena jača strana pa da miriši ko cviječe, al ovo danas je nadmašilo sve prijašnje smradove. Koji fuck. Sad bi ja trebao radit, a ne mrem bit u sobi jer se smrad raširio i grize za oči. I mljack dok jede e sve možeš radit samo mi nemoj mljackat na uho dobro i srkanje me smeta. E sad je počeo i cmakat izvlači i posljednje ostatke gableca između zubiju.
Popizditis totalni.

- 11:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Svi na bicikle!

25. Večernjakova biciklijada
Start je u 9 sati ispred Doma sportova.
Cilj je dvadesetak kilometara udaljen samoborski Vugrinščak.

ZA NEDJELJU 30. SVIBNJA POVOLJNA VREMENSKA PROGNOZA
Sunčano vrijeme bez oborina i visoke temperature zraka - vremenska je prognoza za nedjelju 30. svibnja

Kaj se čeka???

- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Porto, porto...

Svaka čast. Dečki su čitavu sezonu odigrali fenomenalno. Ustvari odigrali su zadnje dvije sezone fenomenalno. Prošle sezone su osvojili kup UEFA i izgubili samo jednu utakmicu, a ako se ne varam i ove sezone su izgubili samo jednu Europsku utakmicu i osvojili Ligu prvaka zadivljujuće zar ne. Ustvari nije bitno koliko su utakmica izgubili bitno je to da su fakat napravili podvig. Nije im se sad posrećilo nego su stvarno dobri već par sezona.
E sad ako idem malo proanalzirati taj Porto. Tamo nema super zvijezda kao u Realu koje su basnoslovno plaćene niti je to bogati klub kao Chelsea pa da svake godine troši milijune na pojačanja. Pa što je onda ključ njihovog uspjeha? Momčadski duh – slažem se, ali Jose Mourinho(trener) je ključan čovjek njihovog uspjeha. Uspio je posložiti momčad, odabrati prave igrače i vukao je prave poteze. Skidam mu kapu.

Porto je dokaz da i 'mali' mogu postati 'veliki' ako se naporno radi i ako postoji osoba koja će ih voditi i vuči prave poteze u pravo vrijeme.
Možemo li i mi postati Porto?

- 09:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.05.2004., srijeda

Zagreb u proljeće

Dosta sam pisao o primitivizmu i malograđanstvu u Hrvata. Malo o svjetlijim temama.
Konačno je došlo lijepo vrijeme. Mrak sunčeko je vani, lijepo toplo, ugodno.
Najviše volim Zagreb u proljeće. Sve je zeleno sve cvijeta. Zrinjevac je prekrasan, botanički vrt šaren, parkovi oko HNK i Mimare prekrasno uređeni cvijećem ma čitav grad ima nekakav cvjetni štimung. Svi idu na Sljeme po zimi, ali pravi doživljaj te prirode je u proljeće. Svodovi krošnji od kojih ne vidiš nebo, jaglaci, visibabe......livade. Ma stvoreno za dekicu i izležavanje s curom. Mislio sam ići doma poslije posla malo odmorit, ručat, al idem u grad idem na cvijetni na kavicu s curom. Iskoristit sunce i popodnevni moving u gradu.
Sad sam sretan !!!

- 15:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svijetlo na kraju tunela

Ne znam jel to zato što sam danas malo depresivan ili se samo sve nakupilo u meni, ali jednostavno ne vidim svijetlo na kraju svog životnog tunela. Stalno sam u mraku. Nikako naprijed. Uvijek te nešto zaskoči, spriječi i blokira. Radim, a imam tu i tamo neki fuš, ali opet nikako izaći na kraj s lovom. Država je u banani dužni smo ko 'Grčka'(stara uzrečica koja više ne vrijedi), ljudi nemaju posla, polovica koja radi ne dobiva plaču jednom riječju jadni smo. Zašto?
Pa imamo to fuck-ing prekrasno more, Planine - niti jedno pravo skijalište, Slavoniju – obradive zemlje koliko hoćeš(Eeee, a uvozimo sijeno i klopu), pitku vodu(ne moramo piti vodu iz flaša) sve imamo, a nemamo niš.
Kaj fakat nema nitko pametan u ovoj zemlji da nas pokrene da nam pokaže svijetlo na kraju tunela.

- 13:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Kraj mjeseca

Uvijek mi je frka zadnji tjedan u mjesecu. Totalna besparica. Tražim sitniš po ladicama i čekam taj prvi u mjesecu kao 'ozebli sunce'. Kak se uspijem dovest svaki mjesec u tu poziciju to nitko ne zna. Da svima je tak i svi životarimo od plače do plače. Ipak ima nešto što me spasi svaki mjesec, a to je PRIJEVOZ. Danas je 26. i prošla je teta iz računovodstva po sobama i dijelila prijevoz. Tih 210 kn je spas u zadnji čas. Sad bu bilo lakše izdržat do plače ili sad ču izdržat do plače da ne moram posuđivat lovu.
Jep živio PRIJEVOZ.

Fuck sad si razmišljam koliko mi znači svaka kuna.

- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hrvatski san

Tko kaže da postoji samo 'Američki san'. Znate ono od nule do milijuna. Ima toga kod nas koliko hoćeš. Čak ne moraš biti ni pismen, a još manje obrazovan. Dovoljno je da si KRETEN. Treba ti pištolj, bokser, par prijatelja istog kvocijenta inteligencije(pa otprilike ko kokoš) i malo hrabrosti da se upustiš u biznis. Kakav biznis pih pa to je bar lako nađeš neku budalu koja ima para i malo ga ucjenjuješ ili mu ponudiš neki biznis pa ga pokradeš ma bezbroj mogućnosti ti se nudi.
Postoji kod nas još jedan način kako se popeti do vrha. Učlaniš se u neku od političkih stranaka(nikako ne zeleni) i samo budeš aktivan na sastancima. Točnije lupetaš gluposti, ali moraš biti glasan. Što glasniji to bolje. Navest ću par primjera:
1. Vladimir Šeks - dovoljno je da si pijanac.
2. Borislav Škegro - trebaš biti ružan da te nitko ne želi pogledati pa iskoristiš priliku(dok je bio ministar financija) i na domjenku pred kamerama mazneš bocu cuge ili mazneš SUNČANI HVAR recimo.
3. Milan Bandić (Banditos) - previše toga(vrlo sličan Mamiću).
4. Ivo Arlović - 'emajl' – tvorac nove Hrvatske gramatike.
5. Ivan Milas - 'čuvar državnog pečata' RESPECT.
6. Vesna Pusić - kemičarka od solidne stranke je napravila čušpajz.
7. Ratomir Čačić – e vidite on je genijalan. Frajer ima građevinsku firmu i bio je ministar graditeljstva. Koja firma je dobivala najviše poslova? Ok, ok i žena mu ima građ. firmu pa su poslovi išli na nju.
8. Gospodin sa slike Ljubo, aaaaaa nije li sladak. Da od vozača autobusa do saborske mirovine, a vidite kako vozi.

- 11:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Kako smo mi smiješan narod

Ti marići, mamići i hrpa njihovih klonova vladaju ovim gradom i našim životima. Ponašaju se kao šerifi. Njima nitko ništa ne može i ako im se suprotstavi onda ga prebiju osobno ili plate nekom da to uradi umjesto njih. Par primjera:
1. Grad postavi stupiće na piješački prijelaz ispred sokol marića, a frajera to strašno pogodi jer sad tamo gdje bi ljudi trebali prolaziti on ne može više parkirati svoj auto pa oko tih stupića razvuče bodljikavu žicu.
2. Mamić uh pa od kud krenuti? Frajer je prototip pravog gangstera. Sve on može nitko mu nije ravan. Bilo je nedavno mislim u Globusu svi njegovi podvizi.......fina zbirka nema kaj. Najslađe mi je to kaj je on kao poznati građanin, fin čovjek.......ma daj.
3. Onaj novinar Jutarnjeg kojeg su pred ulazom u stan...
4. Ne mogu više fakat mi se gadi.

Za nagradu su lijepo svaki dan prezentirani u novinama, televiziji i ne trebaju im BLOG-ovi da iznose svoja mišljenja(čitaj kretenarije) nego nam to serviraju u facu svaki dan.

- 09:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Oj sokole

Ma vidi te ga!!! Od kud ti pare frajeru? Štedio si, a? Ma užas. Sad će opet prebit nekog svog djelatnika jer se ovaj žali da nije ok da radi za minimalac. Baš me zanima koliko je dotični sokol prijavio primanja vjerojatno 1550 kn ili koliko je već minimalac. Glavno da je on ostavio bodljikavu žicu ispred ulaza u njegovu firmu. Ma nema mu ravnog. Uh kako su se sada sve sponzoruše u gradu navlažile. Vjerojatno su otvorile takmičenje u tome koja će prva sjest u njegovu novu igračku ili 'na' njegovu igračku. No dobro neka mu je sa srećom do prvog zavoja ili do USKOK(osim ako 'pravna' država ne ukine USKOK jer smeta brate).

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2004., utorak

Shopping & fucking

Jučer sam išao u &TD gledati gore navedenu predstavu. Čuo reklamu na 101 i činilo mi se ok. Međutim predstavu nažalost kvare bukvalan prijevod(s engleskog) i osrednja gluma nekih glumaca. Svidjelo mi se jedino što je predstava šokantna i nema nikakve cenzure pa je svaka druga riječ odjebi ili jebem ti mater. Sve u svemu osrednje. Ocjena 4/10.

O predstavi:
Ucjene, umorstva, otmice i oružane pljačke su hrvatska svakodnevnica. Svijet novca, profita i brze zarade postao je sinonim za uspjeh u životu. »Shopping & Fucking«, čak i u hrvatskoj inačici, zamijenio je istinske međuljudske odnose. Razni tipovi ovisnosti čine suvremenog čovjeka neslobodnim, a privid demokracije u kojoj živi veći dio svijeta samo potencira osobnu neslobodu.
Drama »Shopping & Fucking« Marka Ravenhilla govori o ljudima koji su kroz žrvanj potrošačkog društva prošli na najgori mogući način. Ravenhillovi likovi boje se bliskosti i iskrenih emocija. Vrhunac njihovih veza je igra koja u konačnici postaje »igra oko smrti«. Njihovi strahovi, ovisnosti i priče svojevrstan su vapaj upomoć, govore o svemu što, pod presijom konzumizma koji nas čini ovisnima, ne bismo trebali postati.

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prioriteti u životu

Kad je Hrvatska nogometna repka pobijedila Slovence i plasirala se na EURO u Portugalu rekao sam sebi to je to moram ići pod svaku cijenu. Ne toliko zbog nogomete nego PORTUGAL čovječe. Ubrzo su se počele prodavati karte za tekme i ja sam dao svu svoju ušteđevinu(soma i nešto kuna) za ta tri papirića koji će mi omogućiti ulaske na stadione. Ostalo je još dosta vremena do Portugala pa sam napravio plan štednje. Ma naravno da se plan već prvi mjesec izjalovio, a samo sam zaboravio na regu za auto. Nisam uštedio niti kunu, a još sam se malo i zadužio. Sve u svemu mjesec i pol prije puta odustajem od Portugala i odlučujem prodat karte za tekme. Teška srca, al nema se para. Opet mi se plan izjalovio i opet ga mijenjam jer sam našao 'povoljan' put i smještaj preko Hrvatskih hosteljera. 13 noćenja od toga 10 u Lisabonu, prijevoz na dvije tekme u Leiriju, doručak, dvokrevetne sobe s kupaonom i frižiderom(za cugu), zajednička kuhinja(to je mrak jer se ne moramo hranit vani nego konzerve + podgrijevanje) i može se platit na 5 rata. Ponovo idem u Portugal nitko sretniji od mene. Novi plan štednje je: kreče se na put 09.06. plaču dobijem 01.06. potrošim fakat minimalno i s lovom od plače idem u Portugal. Sve štima i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet. E je k****.
Opet zajeb. Idem na faks na ono SPLITSKO VELEUČILIŠTE. Kak je bilo ono sranje s priznavanjem i ukidanjem tak nismo imali mjesec i pol dana predavanja. Pa sad nemamo ispitni rok u sedmom mjesecu nego tek u devetom. Problem je kaj sad slušam predmete, a polažem ih tek u devetom kad sve ishlapi, ali mogu izaći na kolokvije koji su baš u vrijeme kad sam ja u Portugalu. Sranje i kaj sad?
Roknut godinu ili ići u Portugal?
Treba u životu odrediti prioritete, a koji su moji faks ili Portugal?

Niš' ekipa vidimo se u Portugalu !!!

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.05.2004., ponedjeljak

A sramote...

To je to došlo je lijepo vrijeme i sad su sve seljačine u svojim neukusno uređenim autima odlučile spustiti prozore i pustiti do naših ušiju svoju NARODNU MUZIKU. To je fakat ne vjerojatno. Valjda što slušaju veće smeće to imaju veću potrebu pojačati 'muziku'. Nije mi to jasno. Valjda time nešto dokazuju, ali kaj?
Da su veći frajeri? Ili da....ma ne znam nije mi to jasno. Uglavnom me je sram kad takav tip prođe autom po centru Zagreba i raspali neki srpski narodnjak. Nemam niš protiv toga da slušaju tu muziku, a fala bogu da postoji ta 'glazba' i mjesta di se ona pušta jer zamislite užasa da ti likovi slušaju iste radio stanice kao i mi ili ne daj bože da izlaze na ista mjesta u gradu. Ma užas e jesmo selo.
Prošli tjedan(ili pretprošli) na Cvijetnom je bio nekakav 'koncert' i mislim da je to bila ona nives celziu(namjeno malim slovom) i pjeva narodnjake na ekavici sve u 16 eeeej pa kaj nam se to događa s gradom. Ljudi moji koja sramota htio sam u zemlju propast. Kaj se to dešava s ovim gradom? Baš me zanima tko ju je angažirao ili još bolje tko joj je uopće dozvolio da tamo pjeva.
Selo, selo, a bio je ovo BELI ZAGREB GRAD.

- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moja prva priča

Priča je o jednom djecaku po imenu Malik.....
Možete ju pročitati u boxu sa desne strane.

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fina klopa

Frendica od moje cure je slavila rođendan(nije bitno koji po redu). Pozvala je 7 cura i mene na taj nedjeljni ručak(pozvala je ona i dečke od tih cura, ali....frka). Nema šanse da bi išao da u tu vučju jazbinu(7 žena) da nisam znao da će biti fine klope. Bila je to teška odluka, ali na kraju je moja proždrljivost donijela odluku umjesto mene.
Naime cura je vegetrijanka i odlično kuha. Prošli put kad je nekaj slavila mjesec dana se pričalo o njenoj klopi, a ja nisam bio. Ne bum si to prežalil.
Moram priznat da sam ljubitelj mesa i to u ogromnim količinama. Uz pečenog piceka za prilog si ispečem kremenadle, al volim ja sve papat i zelenjavu...
I tak sam došao na taj ručak. Za aperitiv Medica mmmmm fino slatko po medu mogao bi je piti na litre, a onda klopa:
1. Prvo neka salata s tjesteninom, paradajzom, sirom(friškim), nekim finim umakom, maslinama i još koje čim(začinskim biljem). Sve u svemu dvaput sam si trpal.
2. Drugo jelo je bilo još bolje. Zapečeni špinat u lisnatom tijestu(valjda je to bilo lisnato) preliven vrhnjem i nekako je bilo meko, ma topilo se u ustima.
3. Palim pljugu i jedva dolazim do zraka. Jer treba se pripremit za glavno jelo.
4. Punjene tikvice. Rik. Pazi sad tikvice punjene rižom i 4 vrste sira. Ma zakon.

Nakon toga sam osjetio potrebu raskopčati gumb na hlačama. Jedva sam disao. Koja klopa.
Tada je predložen masakr. PALAČINKE. Ne mreš vjerovat pa one bi još jele, al nema čokolade nije bad napravit će je.
Uzimaju kakao i maslac to kuhaju, dvije rade smjesu za palačinke, jedna riba limun.....ma rik koja organizacija posla.
Uglavnom stigle su palačinke i pun lonac čokolade, narezane banane, pekmez = ubojstvo. Uglavnom završilo je tak da su si svi raskopčali gumb na hlačama jer bi inače pukli.

Respect.

- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2004., petak

Koga ćemo prvo?

Pa krenimo od neopisivih jutarnjih gužvi u prometu. Pa ljudi dragi koliko nas je to u ovom gradu(Zagreb). To više nije normalno. Ne mreš stići na vrijeme na posao i da hoćeš, a nije da se ne trudim. Čak sam probao i neke alternativne putove i opet niš. U najmanju ruku dođem taman na vrijeme sav uspuhan i crven u faci jer sam trčao od parkirališta do firme. I tak svako božje jutro sjedim u autu i čekam da se upali zeleno svijetlo na semaforu i kad se upali opet niš svi stojimo i dalje. Onda počnem zjakat okolo u druge aute i kaj tamo svega ima. To su strahote. Svaki drugi tip ima prst u nosu i radi masakr nad šmrkljima. Gospođe popravljaju šminku i pravo je čudo da si s tim olovkama ne iskopaju oči, a mlađa ekipa joj pa kao da ih je netko čitavu noć tukao i zlostavljao pa su sad natečeni i jedva gledaju (još samo 20g. dizanja u jutro i naviknut će se, a možda i neće baš kao ni ja).
Znam, znam u tramvaju je još gore.
Strahote...

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Počinjemo...

Kome je na mijenjana ova stranica? Pa isključivo meni. Ovo će biti moj ispušni ventil. Tu mogu reći svom šefu u facu iza leđa sve što ga ide. Ne samo njemu nego i masi ljudi koja me probija iz razno raznih razloga.
Pa stoga...

- 14:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>