Vilenjak "Zagreb"

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor

NAJBOLI BAND
invisibleghostluigi
STARNICA S IGRICAMA
IGRICE
Karikature
NIKTITANIK
Najbolji radio
Radio101

MENI DRAGI BLOG-ovi
mykindaplace
revolt
daywalker
zrinskopismo
EURO SMIJEH
HAL
bridge

BIJEG U NEPOZNATO

Malika je probudio osjećaj da nije sam. Netko je stajao pored njega i gledao ga. Obuzela ga je nelagoda i strah. Otvorio je jedno oko i vidio siluetu čovjeka u magli. Ponovo je zatvorio oko i pokušao se sjetiti gdje je i zašto je oko njega magla. Prvo čega se sjetio bio je njegov dom za siročad u kome je živio otkad zna za sebe. Bio je siguran da nije u domu i da mu prijeti opasnost. Polako su mu pred oči dolazile slike jučerašnjeg dana. Sinoć su ga tražili neki ljudi u domu i to je bilo prvi put da je osjetio “tu” nelagodu za koju su mu drugi govorili da on izaziva kod njih. Nije čekao da vidi zašto ga trebaju jer do sada nitko nije sa njim želio razgovarati osim ako nije baš morao. Čak su svi spuštali pogled kad bi on prolazio. Iz tog njegovog razmišljanja trgne ga oštar glas: jesi li ti Malik. Srce mu je snažno zalupalo, a u ušima je osjetio jak šum. Osovio se na noge i počeo trčati na drugu stranu od čovjeka koji je stajao pored njega. Možda je napravio tri-četiri koraka kad se ukipio. Nije više mogao pomaknuti niti jedan mišić svoga tijela. Gledao je ispred sebe i slušao korake kako mu se približavaju. Sad je vidio rijeku i sjetio se da se sinoć stvorio kod nekog mosta i sakrio ispod njega, ali nije znao koji je to most i kako se uopće tu stvorio. Osjetio je ruku na svom ramenu i ponovo ga je onaj isti glas pitao da li je on Malik, ali sada puno nježnije. Nije morao odgovoriti jer je znao da taj čovjek zna da je našao onoga koga je tražio. Ponovo su mu se opustili mišići i želio je potrčati, ali čovjek progovori: nemoj bježat ja ti ne želim nikakvo zlo. Moje ime je Stromer i došao sam te zaštiti. Malik se okrene i promuca: od koga. U tom trenutku sretnu im se pogledi i zagledaju se jedan drugome u oči. Prvi puta da je netko gledao Malika ravno u oči, a da nije maknuo pogled. Gledali su se tako koju minutu, a onda Stromer okrene glavu i da mu znak da krene za njim.
Maliku su se u glavi rojila pitanja, ali nije znao što prvo da pita i da li da uopće išto pita. Sad je imao priliku malo bolje pogledati svog vodiča. Stromer je nosio dugi izlizani kaput i stare čizme, a kosa mu je bila neuredna i prljava. Po Malikovoj procjeni izgledao je kao skitnica ili neki kriminalac, ali dok je gledao u Stromerove oči vidio je neku dobrotu u njima. Zbog tog pogleda, a i zbog straha da se ponovo ne ukoči ako počne bježati odlučio je pratiti svog vodiča kud god da ga ovaj vodio. Hodali su tako neko vrijeme uz rijeku, a onda Malik skupi dovoljno hrabrosti da pita kamo idu i od koga mu treba zaštita, ali prije nego što je uspio išta izustiti Stromer mu se obrati: sve ćeš saznati na vrijeme, sada je jedino bitno da se maknemo odavde. Malika je obuzela nevjerojatna sreća. Zar postoji još netko tko može čitati tuđe misli. Do tada je mislio da samo on ima tu sposobnost i da osim u školi kad je za vrijeme ispita mogao čitati tuđe misli to može samo stvarati probleme. Puno puta je odgovorio prije nego bi ga netko nešto pitao i to bi uvijek loše završilo, a sada je on dobio odgovor prije nego je uspio izustiti pitanje. Pomisli kako mora pitati: da li je istina da i vi možete čitati misli, a Stormer se okrene i osmjehne mu se. Bilo mu je drago što ide za Stromerom makar nije znao kamo. Nadao se da više nikad neće vidjeti svoj dom i nikoga iz njega jer ga tamo nitko nije volio, a bio je siguran da ni on neće nikome nedostajati.