I talk to the wind
Znao bih reći da živimo u stanu za muzičke antitalente. Ja nisam imao sluha, a ni glas mi nije bio neki. Ivana je, s druge strane, bila gluhonijema.
Pokušao sam s njom definirati neki kućni red, ali uzalud. Nije prala veš, a i suđe je uvijek čekalo mene u sudoperu. Kad sam se petkom i subotom vraćao kasno kući, ona me čekala uz upaljeno svijetlo u stanu, prekriženih ruku kao brižna majka. Tisuću puta sam joj rekao da ide spavati, opet uzalud. Stisnula bi usne i mrko me gledala, očekujući objašnjenje. - Bio sam tu i tamo, a i ponegdje - rekao sam joj jednom. Kao da me razumjela, otišla je u svoju sobu, lupila vratima i durila se sljedećih nekoliko dana. Prvi i zadnji put kad smo se ljubili, to je trajalo kojih desetak minuta, a onda me odgurnula od sebe i zarikala neljudskim glasom. Morao sam zaklopiti uši rukama. - Dovraga, mislio sam da si nijema - protisnuo sam, a ona se i dalje dernjala. Kad je pobjegla sa svojim sadašnjim mužem, ostavila je praznu sobu i ceduljicu na kuhinjskom stolu. "Odlazim. Sretno. Ivana". To nije bio njen rukopis, zacijelo je poruku napisao muž. Zar mu je ona diktirala? Ne znam. Kad bih pričao s njom, osjećao bih se kao da pričam s vjetrom - riječi su mi se samo vraćale i šamarale me, kao majka kad bih kao mali pokušavao pjevati dok bi susjedi negodovali. |
kolovoz, 2005 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv