12. prosinca 2005. sam ja, glavni i neodgovorni Vidović od halubajske loze otkrio blog. Činilo mi se simpatično da uz mali trud možeš naći svoje mjesto na internetu. Kasnije je ulogu moderatora i autora uspješno preuzela Sandra i (srećom) tu će zadaću i dalje obavljati.
Kako je to prije i pisalo na našem blogu, prvenstveni cilj je bio dati priliku svim našima po cijelom svijetu da vide što se to s nama događa, kako rastemo i najbitnije kako se volimo. A da se volimo teško je sakriti, pogotovo uz Lauru i Zaru. Te su nas dvije princeze usrećile svojim rođenjem: upravo one su spiritus movens i naših života, a i ovog bloga.
Stoga da ne dužim: s ponosom vam predstavljam 100. post. Uzeo sam si za pravo pisati u prvom licu (jednine) ali siguran sam da mi to moje tri gracije neće zamjeriti.
Voli vas,
Tatko
Prošli tjedan, naš prijatelj Jan, proslavio je svoj treći rođendan!
A osim što je dobro izgledala,
torta je očito i bila ukusna.
Bager je bio Janova velika želja, i dobro je sa njom namučio mamu, ali svejedno jedva čekamo iduću godinu i Janovu maštovitost, pa da vidimo i Jasmininih ruku novo remek djelo.
Evo, napokon poklopilo se lijepo vrijeme i da mi možemo van, pa smo to odlučili iskoristiti maksimalno!
Osim što smo se prošetale po našem selu uzduž i porijeko i ustanovile da se ovo naše veliko gradilište (bar smo tako mislili prije par mjeseci) pretvorilo u još veće gradilište, odlučile smo se i za jednu šetnjicu uz more sa maminim virtualnim prijateljicama.
Krenule smo iz Voloskog do Slatine u Opatiji i nazad. Moram priznati da smo bile veeeeeeeeeeelika atrakcija i svi su se čudili gdje smo se tako samo našle sa kolicima, i još sa bebama iste dobi.
Mame - tri Sandre, Martina i Iva
A tu su i cure
Emili Zara Petra Jana Erin
A onda su mame malo stale da se odmore, a cure su se sunčale!
Baš nam je bilo lijepo, a sljedeći put, nadam se, bit ćemo u još većem broju!
Eto, ostali vam dužni par dimenzija, pa da nas ne spominjete...
Dakle, u petak smo sa Zarom bili na sistematskom i cijepili smo ju. Ptičica mala nije ni glasa pustila kada joj je sestra zabola onu injekcijetinu u njenu malu guzičicu. Čak se i smijala (Zara, ne sestra)!
Vaga je pokazala 7160g, odnosno 820g više nego prije mjesec dana, ili kada bi imala još 40g više, značilo bi da je poduplala svoju porodiljnu težinu. S druge strane, metar, pokazao je 1,5cm više nego prošli put, i ako nas matematika dobro služi, znači da je Zara sada dugačka 61,5cm.
I cuker kom zu lezt,
naš Pater familias će morati promijeniti potpis, jer već odavno nije stokilaš! Jutros je ponovno stao na vagu, i pokazala je da je u drugom tjednu dijete izgubio 3 kg. I tako, kada zbrojimo 2 i 2, ali u njegovom slučaju 3 i 3, s ponosom možemo objaviti da je u dva tjedna, sa 102 došao na 96 kg!!!
Već neko vrijeme, a vjerujem da ste to i svi vi primijetili, mama se sprema uraditi nešto sa svojom frizurom, pa nikako da se dogovori što sama sa sobom što sa Valentinom.
I napokon, stigla Valentina, pa evo i fotopriče:
Glavni pomagač bila je, naravno, Laura!
Prvo su sredile Željku,
a onda i mamu!
Pa je onda i Laura otišla "pod kist"...
Sa nevidljivom bojom!
A evo i konačnih rezultata!
Pa zar nismo prekrasne!
A jutros, dok je crtala, Laura me zovnula i rekla:
"Vidi, mama, ovako Valentina radi tup-tup!"
Lauri je tup-tup sve što ima veze sa kistovima, temperama, vodenim bojama i ostalim sličnim stvarima za mrljanje!
Ovako je Zara izgledala, kada je imala samo 5 minuta!
A ovako danas, tri mjeseca kasnije.
Koliko je narasla u zadnjih mjesec dana ne znamo točno, jer nismo bili kod doktorice na "procjeni".
Razlog - već puni tjedan smo bubani!
Prvo je Laura zakurila u nedjelju, a kakva bi Zara bila mlađa sestra kada ju ne bi pratila u stopu, pa je tako i Zara dobila temperaturu 38,4 u srijedu. Kašlje Laura, naravno da ju Zara prati. Temperaturu nemaju više još od četvrtka navečer. Dijagnoza upala dišnih puteva.
Laura je popila turu antibiotika, a Zara ih je na sreću zaobišla i dobila samo Ventolin. Sada se svakodnevno inhaliramo!
I već im je puuuno bolje. Laura je već pomalo luda od boravka u zatvorenom, a fale joj i prijatelji u vrtiću.
Ali, po strogim doktoričinim uputama, nema mrdanja do petka, kada idemo na kontrolu. Pa valjda ćemo preživjeti!
A sigurno se pitate i kako nam je tata.
Tata se drži jako dobro, karakter do kraja! Pridržava se dijete, ne poklekne ni kad mama u 10 pored njega večera. Bravo, baravo!
A znate koja je nagrada?
U tjedan dana 3 kg manje!
< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
www.bastijancic.de
www.hrvatska.dk
e-rijeka
www.roda.hr
Blog.hr
Forum.hr
Naši Blogoprijatelji
Adrian
Bivša apstinentica
Bobata
Bugga
Candy
Chupkica
Dipl. kućanica
Demijan
Dva
Ivanka
Jedan tata
Jedna mama
Još jedna Sandra
Luki&Goldie
mama sepia
Veselko
Zvrk
Dječji vrtić Loptica - Viškovo
A po recepte idemo na
Za male i velike
Za one na UNki(ali i za sve ostale)
Za one nakon UNke
I slano i slatko...
na blogu
Ovoliko puta ste do sada pogledali naš blog.