Vido Bogdanović
25.09.2017., ponedjeljak
USTAV
|
Proteklih dana su dvije teme zaiskrile, digle prašinu, privukle pažnju javnosti i medija, protrčale televizijama, političari su dali izjave i sve je pod pritiskom drugih događanja pomalo ošlo u zaborav. Više niko i ne spominje. Prvo je pitanje statusa i prava nacionalnih manjina, a drugo pitanje svjetovnosti Republike Hrvatske. Ili obrnuto, prvo klerikalizam, a onda nacionalne manjine. Svejedno, a možda i nije svejedno. I jedno i drugo se činu prilično ofucane, uobičajene teme koje se pojave tu i tamo pa onda opet potonu ispod radara. Teme jesu uobičajene i na njih smo prilično navikli i nekako nam se čini da o tome znamo sve pa reagiramo …….. odnosno uopće ne reagiramo. A radi se o prvorazrednim strateškim, suštinskim pitanjima o kojima uvelike ovisi budućnost države, Republike Hrvatske. U dvaes i prvom smo stoljeću, već sedamnestoj godini, na pragu osamneste. Razvijeni svijet kojeg tako deklarativno želimo postati dio grabi dugim koracima naprijed sve više praveći razliku između razvijenih i manje ili više nerazvijenih. Tješimo se da smo manje nerazvijeni i da ćemo koliko sutra dostić vodeće. Uspjeh pojedine ljudske zajednice u osnovi zavisi o njenoj konkurentnosti temeljem dostignutog stupnja društvenog razvoja, kolektivnog stanja svijesti, društvene evolucije. Vodeće razvijene države svoje uspjehe temelje na uspostavi i razvitku građanskih društava u kojima se stvarno nastoji ostvarit potpuna ravnopravnost sugrađana ili državljana bez obzira na narodnost, rasu, spol, jezik, vjeru itd. U raznim državama priroda države je uređena i propisana na različite načine, no bez obzira na formalne definicije i propise uspješna društva, uspješne države sve više bivaju uređene kao građanska društva, kao građanske države. Nisam odavna čito Ustav pa sam malo ponovio. Izvuko sam iz Ustava neke odredbe koje se odnose na definicije Republike Hrvatske i prava njenih i ne samo njenih građana. I kad se to pročita utisak je da su pisci Ustava mislili o svim detaljima kada su ljudska i nacionalna prava u pitanju i da se temu nema što puno dodat. Sve je lijepo posloženo i nabrojeno pa se niko ne bi trebo bunit. Pa u čemu je onda problem? Zbog čega se svako malo uskovitla prašina oko nacionalnih manjina, prvenstveno Srba? - ……za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države. - …….Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih - ……..Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje. - Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. - Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske ……. - Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. - U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. - Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona. - Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. - Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija. - Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. - Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. (Ustav Republike Hrvatske) Stvar je vrlo jednostavna. Mi smo, Republika Hrvatska definirana kao nacionalna država Hrvata i drugih nacionalnih manjina ……. Mi smo došli do tog stupnja društvenog razvoja i do tog stanja svijesti kad nam je potrebno zakonom, Ustavom propisati da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskog naroda. Ne znam kako bi to Hrvatska mogla bit nacionalna država nekog drugog naroda. E, uvođenjem hrvatskog naroda kao nosioca nacionalne države Hrvate smo promovirali u građane ili državljane prvog reda dok su poimenično nabrojene i ne nabrojene nacionalne manjine postali građani drugog reda. Prvo, kako nacionalne manjine? Nacionalni manjinac Albanac se odnosi na Albaniju, Talijan na Italiju, Nijemac na Njemačku, o Srbima da i ne govorim. Oni po našemu ustavu nisu etničke i eventualno vjerske manjine, odnosno narodnosti. Oni su nacionalne manjine! Kako neki Srbin čija familja već 300 godina živi u Hrvatskoj može bit srpska nacionalna manjina. Možda nikad u životu nije ni bio u Srbiji. Možda navija za Hajduk? Zašto bi uopće bio manjina? Zašto recimo Bosanac ili Hercegovac nije nacionalna manjina, već punopravni konstitutivni narodni element Republike Hrvatske? Ako tako mora bit - dobro, neka bude, ali onda se nemojmo čudit što dolazi do nevjerojatnih političkih kombinacija u Hrvatskom saboru pa tako već 25 godina imamo pojedince koji su po političkom uvjerenju i zaposlenju Srbi, Talijani, Česi itd. Isto tako imamo i one koji su po političkom uvjerenju i zaposlenju Istrani, Dalmatinci, penzioneri, seljaci i što ja znam što sve ne. Sve iz razloga što smo još uvijek nacionalna država (a to je samo za dlaku daleko od nacionalističke) pa svakim danom sve više zaostajemo za državama koje su davno uređene ko građanske zajednice. Kad se čita naš ustav, a vjerojatno i Ustavni zakon o nacionalnim manjinama stječe se dojam da su sva prava nacionalnih manjina, odnosno manjinskih etničkih i vjerskih skupina u potpunosti zaštićena i promovirana te da se nitko na to ne bi trebo bunit. Ali mi koji živimo u ovoj zemlji, još uvijek nismo smotali tunju, znamo da to baš nije tako. Za veliki broj ljudi to su četnici, balije, šiptari, puizi i što ja znam što sve ne. Propisi i opće raspoloženje u društvu ide za tim da se međunacionalne, ili bolje reći međuetničke pukotine u hrvatskom nacionalnom korpusu sve više šire. I umjesto da pomalo postajemo homogeno građansko društvo, sve više se vraćamo u neka stara vremena međuetničkih i međuvjerskih suprotstavljanja za koja znamo, barem oni koji hoće, kako su završila. Ne može zajednica razvojno grabiti u treće desetljeće trećeg milenija ako nas naša svijest i propisi vraćaju u devedesete, četrdesete pa i neka ranija vremena …….. Ne slažem se s Đapićem u ničemu, ali moram priznat da građane i državljane Republike Hrvatske prvenstveno vidim kao nacionalne Hrvate bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost. Nikako ne razumijem kako netko ko je rođeni Srbin u Hrvatskoj ko i njegovi preci može po nacionalnosti bit Srbin. Ođe išo u školu, zaposlio se i radi, možda bio i u vojsci, i sad je on nacionalna manjina?!? I da stvar bude bolja, možda ima i dvojno državljanstvo?!? Lojalni državljanin Republike Hrvatske koji ođe radi i plaća porez, školuje djecu može po svojoj volji bit etnički Srbin, pravoslavac, Srbin po narodnosti, pa folklorni Srbin. Ma može bit što god hoće, može dijete upisat u srpsku školu ili dječji vrtić, ali on je po svojoj domovinskoj, državnoj, građanskoj pripadnosti Hrvat. Kako nekome ko generacijama živi u Lici odjedanput Čačak može postat domovina ili otađbina. I onda ne bi postojali Srbi ili Talijani ili Albanci po političkom uvjerenju i zanimanju, ne bi postojali u Saboru predstavnici ''nacionalnih manjina''. I Srbi i Talijani i Albanci i svi ostali državljani Hrvatske, politički Hrvati različitog rasnog, etničkog, vjerskog i inog porijekla i raspoloženja u politiku bi se ili ne bi uključivali prema političkom uvjerenju i ambicijama, a ne izigravat uvrijeđene pičkice po Saboru gledajući kako će najbolje unovčit svoje Srpstvo, Talijanštinu ili ne znam koju drugu narodnost. Izvan politike postoje brojni načini za njegovat svoje tradicije, folklor, gastronomiju, kulturu, umjetnost, vjeru ……… a ne se svađat čiji je Tesla, mislim Nikola, a ne auto ………. ma jebite se …….. U životu sam sreo dosta naših ljudi koji živu u Americi. Neki su rođeni ođe neki su porijeklom Hrvati. Većina njih ima domovnice i naše državljanstvo pored američkog. Koga god sam od njih pito što su oni, Hrvati ili Amerikanci, svaki, ama baš svaki je odgovorio Amerikanac. Hrvatsku komponentu uistinu doživljavaju ko folklor i nostalgiju. - Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. - Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. (Ustav Republike Hrvatska) Svjetovnost ili klerikalizam je druga priča. Slušam i čitam uvažene ustavne stručnjake koji tumače kako je iz teksta Ustava razvidno da smo mi sekularna, svjetovna država. Ko što su neki primijetili, to u Ustavu niđe ne piše. I ne piše. Uzo sam Ustav i pročito ga dva puta i nigdje nema riječi sekularna ni svjetovna ni klerikalna. Gornje dvije odredbe su jedine koje se bave tim pitanjem. Uvaženi stručnjaci tumače da bi formulacija ''Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države'' trebala značiti da je Republika Hrvatska sekularna država. Nijesam pravnik, srećom, ali ja to čitam da sve vjerske zajednice nisu državne i da su odvojene od države. A je li država odvojena od vjerskih zajednica, odnosno naslanja li se malo na vjerske zajednice, to nigdje ne piše. Ne znam zbog čega se u Ustav nije unijela još jedna rečenica od 5 riječi: ''Republika Hrvatska je sekularna država.'' OK, OK, ili ''Republika Hrvatska je klerikalna država i državna religija je rimokatolička''. A ne ovako ostavimo Ustav nedorečen pa može bit vako, a može i nako. Neću ođe raspravljat o tome bi li bilo bolje da nam je država klerikalna ili svjetovna. Opća društvena raspoloženja razvijenog svijeta su da države trebaju biti svjetovne iako od slučaja do slučaja imamo primjere manjeg ili većeg utjecaja vjerskih institucija i organizacija na političke aktivnosti pojedinih zemalja. Uostalom, i aktualni poglavar Rimokatoličke crkve, Papa Franjo je nedvojbeno ustvrdio da države trebaju biti svjetovne, odnosno sekularne. I što bi ja sad trebo bit veći katolik od Pape? Naši razvojni izgledi u mnogočemu ovise o tome hoćemo li se uspjet transformirat u građansko društvo i hoćemo li vjerska pitanja zadržat u sferi osobnog i privatnog ne dopuštajući uplitanje vjerskih institucija u politiku. |
- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||