Vido Bogdanović
23.02.2013., subota
BILANCA
|
Na pragu smo ulaska u EU. Ima nas nešto preko 4 milijuna. Pred nama je nekoliko izbora. I referendum. Nijesam pedantan nešto naročito, ni ažuran, ali ne mogu razumjet kako u doba svemoguće elektronike ne možemo u realnome vremenu znat koliko nas ima, koliko ima birača? Nedavno smo se zabavljali popisom stanovništva, pa popisom branitelja, pa popisom dužnika, sad popisom birača. Čudi me da EU olako prelazi preko činjenice da mi jednostavno ne znamo koliko nas ima, u bilo kojem pogledu. I ne znamo koliko državna uprava, dio od onih famoznih 240.000, vodi paralelnih registara hrvatskih državljana. Uz matične knjige imamo popis državljana, porezna uprava vodi popis poreznih obveznika, HZZO popis osiguranika, MIO umirovljenika i kandidata za umirovljenike, zavod za zapošljavanje popis nezaposlenih, bolnice interne popise bolesnih, obrazovne ustanove popise đaka i studenata, ministarstvo branitelja popis branitelja, ministarstvo obrane popis vojnih obveznika, policija popise prekršitelja, sudovi i ministarstvo obrane popise okrivljenika i osuđenika, depozitna agencija popise dioničara, katastri posjednika, zemljišnici vlasnika, HEP korisnika struje, Vodovod kupaca vode, Grad obveznika komunalne naknade, itd., itd. Da stvar bude bolja svak od nas ima najmanje dva osobna broja, MBG i OIB. Ne treba niti napominjat da većina gornjih registara još dodjeljuje interne šifre. Imamo i brdo dokumenata, rodni list, domovnicu, osobnu, pasoš, vozačku, zdravstvenu, vjenčani list, smrtovnicu ………. Samo ove činjenice ukazuju na to da dijelu državne uprave nadležnoj za popise vlada opći rusvaj. Ovo po difoltu ne može funkcionirat. U isto vrijeme operater Fejsbuka zna točno da u tome trenutku ima 1.198.437.556 članova od kojih je trenutno logirano 378.912.788 frendova i da grupa Dubrovnik nekad ima točno 819 članova od kojih su 3 administratora. Direktor svake ozbiljne banke može u bilo kojemu trenutku vidjet koliko ima štediša, komitenata, kredita, naplatu, pologe, aktivu, pasivu., a mi možemo logiranjem vidjet kako nam stoji račun, platit račune, promijenit devize. Zašto ne bi predsjednik države ili premjer ili neki od ministara sukladno svojoj nadležnosti u trenutku mogao vidjeti relevantne podatke koji se odnose na državljane ove smiješne državice? Zašto ne bi imali jedinstveni registar stanovništva Republike Hrvatske na koji bi se naslanjale razne službe sukladno svojoj prirodi posla? Čini mi se da je ministar uprave informatičar, zašto ne pokrene izradu jedinstvenog registra stanovništva koji bi se recimo moro postavit u roku od 6 mjeseci. I na njega se kasnije lijepe posebni, specijalni podaci koji sad čine posebne registre. Ovlašteni profesionalci u određenim resorima bili bi autorizirani elektroničkim potpisom ulaziti u popis i vidjeti, odnosno unositi samo podatke koji se odnose na njegov poso, od liječnika preko poreznika do policajca. I mi osobno bi se mogli logirat u sustav i pregledat sve osobne podatke koji nam smiju bit dostupni. Pa čak i vidjet koliko sam imo iz matematike u 6. osnovne. Liječnik u rodilištu nakon što skine rukavice i opere ruke sjedne za kompjuter, logira se i unese podatke o rođenom djetetu. Sustav zaprimi podatke, dodjeli OIB i čeka od obitelji ime i ostale pojedinosti. A sustav registrira da u Hrvatskoj imamo jednog malog stanovnika više. I to ne samo u Hrvatskoj, već u tom i tom gradu, u toj ulici …… Tajnica u školi unese u registar da se mali Ivica upiso u prvi razred škole u Gružu. Tajnik na sveučilištu upiše da je Marica upravo diplomirala. Fra Jozo se ulogira i upiše da su se Pero i Perica upravo vjenčali. Sudac općinskog suda upiše da su se Ivica i Marica upravo rastavili. Ovlaštena osoba u Atlasu unese da je Mato upravo osto bez posla. Isto tako mrtvozornik nakon što obavi svoj tužni poso sjedne za kompjuter, logira se i sustavu reče da nas nažalost ima jedan manje. Reći će neko da je to Orwelovska shema. Ne bi se složio, sve ove podatke i sad netko negdje upisuje nekoliko puta prepisujući razne formulare, a često se dogodi da neke promjene uopće ne ostanu evidentirane. Ogroman činovnički aparat obavlja mukotrpan loše zamišljen poso na koncu kojeg ne znamo ni osnovni podatak, koliko stanovnika ima Republika Hrvatska? A zamislite da postavimo malo škakljivije pitanje, struktura zaposlenih inženjera elektornike? Ili, koliko rođenih Dubrovčana živi izvan Dubrovnika i gdje? Kad bi imali jedinstveni registracijski sustav onda ne bi imali baš 240.000 zaposlenih u javnim službama, ne bi im morali smanjivat plaću za 3%, imali bi ažurne i potpune podatke i imali bi ih odma. I ne bi nam se svijet smijo da imamo više birača nego stanovnika. |
- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||