Vido Bogdanović

17.08.2009., ponedjeljak

KRUŠKOVAC

Stalno pokušavam vjerovat da pomalo ali sigurno kao zajednica civilizacijski evoluiramo, da napredujemo. Da smo danas bolji nego što smo bili jučer. Ma koliko neki ignorirali evoluciju ko pojam, prvenstveno zbog priče da je život na zemlji nastajao na način drugačiji nego što nam to kažu vjerske knjige, ljudska zajednica se mijenja i sve skupa drugačije izgleda nego prije pet, pedeset ili petsto godina. Zbog razno raznih razloga napredak u međuljudskim odnosima i organizaciji društva nejednolik je od područja do područja, od države do države, pa i od jednog do drugog područja iste države. I baš kad se ponadaš da pomalo hvatamo vlak za naprednijim zemljama kad su opći civilizacijski standardi u pitanju otrijezni te hladni tuš. Pa se zapitaš idemo li mi to naprijed ili se vraćamo nase. Svi se mi pojedinačno, ko i naše političke, i ne samo političke elite, svakodnevno zaklinjemo u suvremene društvene vrijednosti. Jer mi i jesmo Europa. I bili smo Europa daleko prije nego neki koji nam sad postavljaju uvjete da i formalno postanemo Europa. I onda skužiš da svi držimo pik feralić u špagu i držimo se svojih zadrtih (ne)vrijednosti. Bez obzira koliko se zaklinjali u društvo jednakih bez obzira …na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, naobrazbu, društveni položaj ili druge osobine… (Ustav RH), činjenica jest da smo neki jednakiji u odnosu na druge. I tu “jednakost” ne nastojimo ublažit već je sustavno održavamo. Većina nas smatra bijelca, heteroseksualca, Hrvata, rimokatolika, demokršćana sretno oženjenog s najmanje troje djece poželjnim državljaninom ili državljankom Republike Hrvatske. Znajući što sve nepravedna Europa želi od nas čut sustavno lažemo i sebe i njih držeći fige u špazima. Većina nas bi voljela živjet u Hrvatskoj u kojoj bi živjeli samo Hrvati, u kojoj ne bi bilo homoseksualaca, u kojoj bi svi bili rimokatolici i po mogućnosti bez rastavljenih, odnosno samohranih roditelja. Za manje vrijedne poslove, bilo da se radi o čistaćima, pastirima ili prostitutkama uvezli bi ih iz susjedstva ili iz daleka na određeno vrijeme. Pretjerujem? Možda! Kad ste u prilici napravite malu, privatnu anketu među ljudima koji nisu iz vašeg svakodnevnog kruga. Pitajte ih, recimo, što misle o rezultatima akcije Oluja, odnosno samog Domovinskog rata? Velika većina će vam reć da je dobro što su Srbi smotali tunju i napustili Hrvatsku, «jer s njima nikad ne znaš na čemu si!». Isto tako će vam reć da je «onih Muslimana» previše, «jer oni su nekako drugačiji». I tako ćete pomalo doć na moje, da je najbolje živjet u etnički, oprostite, nacionalno čistoj državi među istovjernicima bez tubaša i lezbijki i ostalih specijalaca. Čemu onda sve ovo pretvaranje? I nama i svijetu ćemo tumačit da smo mi tolerantni i da želimo stvarat tolerantno društvo gdje neće bit važno tko je što po …rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama… Kome mi to još trebamo objašnjavat očitu činjenicu da su Hrvati vrjednija čeljad od ostalih, pogotovo susjednih plemena? Ko se to još usuđuje dvojit da je kršćanstvo, posebno katoličanstvo, jedino pravovjerno te da su razni inovjerci i, da prostite, bezvjerci najblaže rečeno u zabludi iz koje ih pod svaku cijenu i na svaki način treba izvuć? I onda se pojavi oni Mesić pa se ko Tomićeva tetka koja se napila kruškovca uhvati izbacivanja raspela iz javnih prostora. I to na kraju svoga drugoga mandata. Možda čovjek i nije kriv. Drži se Ustava ko pijan plota (kruškovca). Problem je očito u Ustavu, a ne u Mesiću. Oni koji su ga pisali očito su bili blizu kruškovca pa u njemu nanizali neke norme koje ne odgovaraju stvarnom stanju. Recimo, napisali su da je u Hrvatskoj trodioba vlasti, zakonodavna, izvršna i sudska. I majmunu je jasno da trodiobe nema, o svemu odlučuju politbiroi partija višestranačke Hrvatske. Istovremeno su zaboravili neke druge, stvarne relativno samostalne poluge vlasti ko što su recimo financije, Crkva, mediji, nogomet ….. Jača je i utjecajnija recimo nogometna organizacija u Hrvata nego kompletno pravosuđe. Kad je tako, a jest tako, zašto se skrivamo iza nekakvih parademokratskih i parasvjetovnih dekoracija i formalno ne uredimo državu onako kako većina želi. Svakom ko gleda televiziju, čita novine ili tek živi otvorenih oči u Hrvatskoj, jasno je da Crkva predstavlja vrlo ozbiljnu još uvijek neformalnu polugu vlasti koja otvoreno sudjeluje u političkom životu i utječe i na brojne ne vjerske aktivnosti ko što je prijevoz nafte i plina, balastne vode, kontracepcija, rad nedjeljom i blagdanima, seksualni odgoj u školama, medicinski potpomognuta oplodnja, psiho testovi za buduće državne dužnosnike itd., itd. O vjeronauku u državnim školama više niko i ne govori. Govori se tek o sudjelovanju ocjene iz vjeronauka u općem uspjehu. Ugovori s Vatikanom posebna su priča iako ih je malo ljudi vidjelo. Neki koji se u to razumiju kažu da su u nekim dijelovima ti ugovori u sukobu s važećim Ustavom. Mi, odgovorni građani, kad to neće političari, trebali bi pokrenut inicijativu za promjenu Ustava na način da se Crkva i formalno uvede u politički život države. Očito postoji dovoljna kritična masa javnog raspoloženja koja bi podržala mogućnost da Hrvatska bude klerikalna država jasnog nacionalnog određenja. I to treba lijepo, ćeto neto napisat u Ustavu. Onda bi se crkveni ljudi koji nam svakodnevno dijele savjete o načinu kako živjeti i kako urediti našu zajednicu bili u prilici svoje ideje i programe ostvarivati nakon što bi na izborima bili izabrani na operativne političke dužnosti. Na ovaj način umaraju i sebe i nas. Njihovi dobronamjerni savjeti više izgledaju ko prigovaranja koja se u konačnici pretvore u bezgranične polemike za koje nitko više nije siguran kako su i počele. Onda će lijepo Sabor donijet zakon o izgledu, obliku, veličini, boji križa koji će se obavezno morat nalazit u javnim prostorima pa će i budućem predsjedniku, ako već ne bude kardinal ili nadbiskup, biti jasno što mu je činit, a što govorit. I ne bi mu palo na pamet obružavat protokolarne mise. A oni kojima se to neće sviđat? A ljudi moji, nije se rodio ko je svima ugodio. Kome ne bude odgovaralo – širok je svijet. I prije su i opet će oni kojima vazda nešto ne odgovara, kufer u ruke, kuferi sad imaju rote pa je lakše, pa u bijeli svijet. Kažu da su prije vazda u svijet išli naši, e pa doći će vrijeme i da idu njihovi. Treba samo zaključat kruškovac kad budu opet popravljali Ustav.

- 11:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #