Vido Bogdanović

13.08.2009., četvrtak

DRŽ'TE LOPOVA

Svi smo krvavi ispod kože. Bez obzira koliko se zaklinjali u pravnu državu i funkcioniranje institucija sistema, pravila uglavnom smatramo preprekama koje treba preskočit ili zaobić. Neko je reko da je put u pako popločan dobrim namjerama. Da bi moderna ljudska zajednica efikasno funkcionirala te da bi uz sve zahtjevnije globalne okolnosti ostvarivala zadovoljavajuće rezultate potrebno je pridržavati se pravila koja je uspostavila uglavnom ista ta zajednica. Trebalo bi se držat općeprihvaćenih pravila ili ako se zaključi da pravila nisu dobra treba ih mijenjat pa onda opet poštovat. Osim što pravila predstavljaju proceduru po kojoj se igra utakmica života pojedinca i cijele zajednice, pravila predviđaju i odgovornosti za one koji ne igraju po pravilima. Tako sam danas sazno da sam prije nekih pet, šest, sedam, osam godina amnestiran za brojna, ne navodna već neupitna kršenja pravila u vrijeme dok sam činio partu od gradonačelnika. Nijesu se čak ni otvarali brojni škafetini i spisi koji su skrivali sve nepodopštine Vida nekad gradonačelnika. Nije pitanje je li Vido kršio ili nije kršio pravila, nego je pitanje što se sad insistira na nečijoj drugoj odgovornosti kad se zbog mentalnog sklopa nijesu u neka doba istraživali i procesuirali Vidovi marifetluci. Ljudi smo, dogovorit ćemo se. Ne kopaj po mojim škafetinima pa možeš očekivat da i tvoj nasljednik neće kopat po tvojim. I tako unedogled. To što se Vida amnestiralo bez da su mu istražene i dokazane krivnje, znači da je bio kriv, ali, jebi ga, nije se u to doba na tome insistiralo, jer bila su teška vremena i takav im je mentalni sklop. Nije to ništa drugo do još jedan spin po starom receptu "drž'te lopova". A to što se Vidu za šankom na Postiri staklenih oči poručivalo da će mu kučki po Stradunu razvlačit crijeva i to što je Vido popio prilično kafa u Vili Palmi na obavijesnim razgovorima pokušavajući za to zaduženim službenicima odgovorit na ne uvijek ugodna pitanja, to nema veze. Isto ko što nema veze da još uvijek smijem proć Stradunom ne osvrćući se na kučke i što su brojni razgovori u Vili Palmi završili tiho, bez rezultata. Ili je možda neka moćna ruka spremila moje dosjee u sigurne škrabice, jer, jebi ga, takav im je mentalni sklop, a i bila su teška vremena, kako bi ih mogli otvorit kad im zatreba. A pravila kažu upravo suprotno. Kad uočiš ili posumnjaš u nečije kršenje i nepoštivanje za sve važećih propisa onda si obvezan na to ukazat i pomoć da se utvrdi eventualna odgovornost za nezakonite i štetne radnje kako bi se u budućnosti takvi slučajevi spriječili. Svi smo mi krvavi ispod kože i često činimo manje i veće greške. Bez obzira što se u najboljoj namjeri nekad uputimo prečicom, za posljedice moramo odgovarat iako nam je draži pljesak nego zvižduci.

- 22:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #