Ima tome davno kako sam čuo mišljenje da je najbolji način za ocijenit neku državu ući u poštu i provozat se vlakom. I što sad reć nakon bolne tragedije pokraj Splita gdje se ko po scenariju najbezobzirnije izmišljotine ogolila sva bijeda ljudi koji bi trebali odgovorno u ime nas i za naš račun organizirat i vodit zajednicu pa i Hrvatske željeznice ko malu (veliku) državu u državi. Dok ama baš nikoga ne uzbuđuje činjenica da bivše vodstvo željeznice sjedi u istražnom zatvoru zbog osnovane sumnje da su bez pištolja zamračili oko 25 milijuna kuna, pomalo se već s naslovnica miču vijesti o poginulim i ranjenim u nesreći na nasapunanim šinama. I nikome ništa. Obitelji nikad neće prežalit izgubljene, ranjeni će ćutit svaku promjenu vremena, željeznica će isplatit odštete, ministar turizma je do mukte smještaj obiteljima i nesreća postaje statističi podatak i novinski kuriozum, najveća od osamostaljenja Hrvatske. Etalon za buduće nesreće.
Pročito sam negdje usporedbu s Kornatskom tragedijom kad je bez ikakvog suvislog razloga izginuo cijeli odred vatrogasaca, ni krivi ni dužni. Isto ko što su ni krivi ni dužni izginuli i izranjavani putnici vlaka kojemu su neke budale nasapunale šine. I nikome ništa. Jebi ga, dogodi se!
Vrijeme ko četvrta dimenzija jest nepovratno i beskorisno je bit general poslije bitke, ali nevjerovatno je koliko smo nespremni shvatit da ove i ostale brojne nesreće nisu splet nesretnih okolnosti već posljedica nefunkcioniranja sustava. Sustav(i) mora bit tako postavljen i održavan da ne dopušta sistemsku grešku te da može na prihvatljivu razinu smanjiti rizik više sile i ljudske greške.
Nesreće su same po sebi strašne i ko što je jučer ministar Kalmeta reko na komemoraciji da ne postoje riječi koje bi ublažile nečiju bol i tugu. Ne postoje. Ali postoje riječi kojima se mora priznati da je sustav dopustio sistemsku grešku koja je izazvala tragediju. Vinovnici greške će možda bit suđeni, a možda i osuđeni, ali svi oni koji su odgovorni za funkcioniranje sustava, odnosno eliminiranje mogućnosti pojave idiota u sustavu koji će za svoj interes uzrokovat sistemsku grešku i tragediju, ostat će neokrznuti. Mi u Hrvatskoj jednostavno ne želimo shvatiti da su neke osobe odgovorne za funkcioniranje sustava, svojim položajem, svojom strukom, svojim moralom, svojim primanjima. Ako su Hrvatske željeznice kao sustav tako organizirane da se kroz prihvaćenu proceduru dopušta mogućnost da neke budale nasapunaju šine onda su prvi odgovorni oni koji osmišljavaju, vode i nadziru sustav.
Kako u nas stvari stoje, prvi odgovorni su sam resorni ministar koji, ne lezi vraže, predsjedava i nadzornim odborom izvrnutih željeznica, njegovi željezničarski pomoćnici u ministarstvu, te uprava samih željeznica. Već jučer, prvi radni dan nakon nesreće trebali su ispraznit škrabice, vratit mobitele i ključe od Audia i sa strepnjom doma čekat poziv istražnog suca. Ne nudit ostavke nego ih podnijet, i ostavke i otkaze. I dopustit da na njihova mjesta dođu neki novi ljudi koji će možda znat organizirat sistem, a ne se bavit samo javnom nabavom.
Teško je i zamislit svu bol s kojom će nastavit živjet ranjeni i obitelji ubijenih. Nama autsajderima preostaje s njima tek suosjećat i na taj način umirit svoju savjest. Zašto savjest? Pa zato jer svojim (ne)građanskim ponašanjem dopuštamo da nam sustav ne funkcionira i da u svojoj nesavršenosti stvara prostor za sljedeću pa sljedeću pa sljedeću nesreću. Ima li tome kraja? Shvaćate li vi da je nama potpuno svejedno ako direktori zamrače 25 milijuna kuna, ako poštari pokradu vlastitu poštu, ako vatrogasci izginu tamo gdje nije trebalo ništa gasit, ako putnici finu na patologiju umjesto na plažu? Svejedno nam je sve dok sami ne nastradamo.
A država? Kakva željeznica i pošta takva i država.
|