Vido Bogdanović

02.06.2009., utorak

RAGUZINA

Jeste li čitali Jutarnji od prošle, predizborno šutljive subote? Jutarnji redovito listam, a subotom obavezno čitam, ne propuštam Juricu Pavičića, Antu Tomića i Zvonimira Čička. Ove subote u Magazinu, na stranicama 28 i 29 pojavio se, istina sramežljivo, tračak zdravog razuma kad je u pitanju autocesta Osojnik – Doli. Zašto zdravog razuma? Pa zato što je netko ili neki smogli hrabrosti preispitat, barem novinski, isključivo političku odluku da se autocesta probija na način da za velike solde pregazi Dubrovačko Primorje. Iako se hrvatski političari stalno pozivaju, ili izvlače, na institucije ili struku, u ovome slučaju struku nisu poslušali ni pet posto. Počet ću od struke, pa tako Mario Crnjak iz HAC-a (nekad i direktor HAC-a) kaže: «gradnja autoceste kroz Dubrovačko-neretvansku županiju bila bi nepotrebno, neracionalno i neodgovorno trošenje sredstava, bez ikakvog stručno-profesionalnog pokrića, čak i u najširem kontekstu sagledavanja dugoročnih potreba južnojadranskog prostora Republike Hrvatske»! Čak je i sveprisutni Jure Radić iz IGH žestoko istupao protiv, kako je tvrdio, dovođenja kamiona pred dubrovačke zidine. Njihova je ideja bila da se sav kamionski promet prebaci u BiH. Građevinari, ma ko oni bili, predlagali su da se autocesta od Ploča podigne u BiH i da kroz Hercegovinu dođe do Crne Gore. Amo pokušat sredit misli. Dežurni kritičari su već graknuli, Bogdanović je opet protiv ceste ko što je bio i protiv mosta. Na most ćemo se vratit nekom drugom prilikom. Kome ili čemu služi dionica autoceste od Dola (sutra Neuma) do Osojnika? Osim što će povezat Dubrovnik u europski cestovni sustav, ova dionica predstavlja i dio buduće Jadransko – Jonske ceste od Trsta, odnosno Zagreba do Crne Gore, Albanije, Grčke i Makedonije, pa i dalje. Predstavlja dio buduće već nazvane autoceste «bez snijega». Koliku će prometnu korist u lokalnom smislu imat Dubrovačko Primorje od ove dionice autoceste? Gotovo nikakvu, odnosno imat će štetu, jer će na određeni način predstavljat novostvorenu barijeru između gornjih sela i mora. Cjenovno, to je već potvrđeno provedenim nadmetanjima, ova dionica autoceste bit će najskuplji dio autocestovnog sustava u Hrvatskoj. Sad se procjenjuje da će ovom autocestom kad na nju bude spojena Crna Gora i Albanija godišnje tutnjat više od 15.000 teških kamiona i cistrena. Nije da dolaze do pod gradske zidine, ali skoro, tutnjat će od Imotice do Osojnika. Amo viđet što bi bilo kad bi bilo kad bi autocesta iz Neretve zaparala put istoka kroz Hercegovinu, kroz Popovo Polje pa preko Trebinja dalje na istok. Dubrovnik bi se isto povezo na europski cestovni sustav. Istina, ne na Osojniku nego negdje na Ivanici. Na auto cestu bi se povezo i Pelješac. Istina, ne na Rudinama nego u Zavali. Iz Dubrovačkog Primorja čuju se sramežljivi prigovori da će ih autocesta, ovako kako je zamišljena uništit. Dobivaju autocestu na rego i još prigovaraju. Ali amo okrenut pilu naopako. Područje od Neuma do Rijeke Dubrovačke te između magistrale i granice prema Hercegovini gotovo uopće nije devastirano divelopmentom. Austrijskim, starojugoslavenskim, mladojugoslavenskim i novohrvatskim. Osim depopulacije to područje je uglavnom zadržalo sve značajke izvornosti. Ostalo je nekako sa strane. Amo se malo okrenut Konavlima kojima, pogotovo u zadnje vrijeme, često tepamo kao o južnohrvatskoj Toskani. A što je i Istra kontra Konavala? Još samo da nasadimo loze i maslina, izgradimo podrume i uljare, ucrtamo pute, vinske i od ulja, i jebeš Toskanu, i Istru također. A nikako nećemo priznat da su gradnjom te kasnijim proširenjem aerodroma Konavle definitivno postale zračna baza Južne Hrvatske. Zasad civilna. Možemo se ubit uređivajući vinograde, maslinike, podrume i uljare, ali više ne možemo fermat avione da svako par minuta slijeću i uzlijeću. Gdje god se u Konavlima postaviš vazda ti aeroplani letu poviše glave, a buku možeš izbjeć samo ako izbjegneš Konavle. Da ne govorimo o Iljušinima koji nam dovoze Ruse spasa. Najdraži su mi oni prdavci na kojima nekakvi stručnjaci non stop kruže oko i preko aerodroma, valjda nešto vježbaju, a ja pazim da mi ne padnu na glavu u Močićima. Neš ti atmosfere za eko-agro-turizam kako mu Mujo tepa. Gotovo je s ruralnim, na hrvatski valjda seoskim ugođajem u Konavlima. U pola konavoskih kuća mogo bi postavit kontrolu letenja umjesto izvornog seoskog domaćinstva. Gradnjom aerodroma i turističkih kapaciteta u Cavtatu Konavle su industrijalizirane. Ko se zaželi atmosfere Toskane najbliža mu je Istra, još uvijek. Vratimo se Primorju. Što će se dogodit kad Sanader i društvo izgrade autocestu od Neuma do Osojnika? Očuvani primorski autohtoni prostor pretvorit će se u prometni koridor. Prometna industrijalizacija ubit će Primorje. Kao da nijesmo svjesni nemjerljive vrijednosti tog prostora na pragu Dubrovnika koji se može vrlo jednostavno revitalizirat kao rezidencijalni prostor, kao etno-turistički prostor, a ako nekoga bude volja kopat i sadit, i kao poljoprivredni prostor, pa ako ovi ili neki budući Mujo bude inzistiro, i kao eko-agro-etno-turistički prostor. Dobro, ako mi kukumari razumijemo da je glupo, odnosno super glupo gradit autocestu kroz Primorje, zašto onda vrhunska proEuropska i proNATOvska politika insistira na autocesti baš kroz Primorje? Netko ko se zove Marijo Lovrinčević, inače član Uprave Haca, u istom onemu članku s početka tvrdi da je «trasa dionice autoceste bila zadana prostornim planom». Čini mi se da osnovni preduvjet da netko postane član Uprave Haca jest da ne bude glup. Možda gospodin Lovrinčević misli da smo mi glupi. E budući da nismo, onda pitamo gospodina člana Uprave Haca ko je donio prostorni plan? Da se gospodin Lovrinčević ne bi puno mučio, pomoć ćemo mu – POLITIKA, državna, regionalna i lokalna! A zašto je politika glupa pa ne vidi da svojom odlukom ubija izvorni hrvatski prostor? Politika nije glupa nego ksenofobna, isto ko što je bila ksenofobna kad je gradila Dalmatinu preko Gospića, a ne preko Knina. Da ne bi slučajno prošla općinom ili gradom s većinskim srpskim stanovništvom. Pa se tako sad do Zagreba vozimo 100 kilometara dulje nego da je autocesta išla preko Knina i Plitvica. I još 100 kilometara viška od Zagreba do Dubrovnika. Amo malo o strateškim interesima. Svi smo se ko djeca igrali na Crne kraljice 1, 2, 3. Cilj igre je napredovanje, da ne rečem osvajanje, a ne povlačenje. Naši političari se očito nijesu igrali Crne kraljice. Umjesto da napredujemo u cilju ostvarenja naših nacionalnih interesa mi se povlačimo. Umjesto da Dalmatinu provučemo preko Knina uz granicu prema BiH prema Zagrebu mi se povlačimo prema Gospiću i Zadru. Umjesto da u dogovoru s BiH Raguzinu provučemo kroz Popovo polje mi se povlačimo na Pelješac i ispod gornjih sela. Zatvaramo se u svoj atar dok se falso busamo u prsa našim europejstvom i regionalnim liderstvom. I što je najgore, sve to plaćamo tri puta skuplje nego što treba. Ostaje tek utjeha da za Raguzinu nema solada. Nema solada ni za uhvatit se Ploča, a kamo li Osojnika. Možda se u međuvremenu i političari opamete, ili ih pametniji zamjene.

- 23:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #