|
|
Vido Bogdanović
01.06.2009., ponedjeljak
OBJE SU PALE
Moram priznat da mi je jučer pao kamen sa srca. Već osam, oprostite, sedam i po godina se osjećam krivim što je na vlasti u Gradu bila Dubravka Šuica sa svojom hadezeovskom ekipom. Reko bi Karlo, ti nju mrziš, ti nijesi realan. Ne mrzim ja nikoga, ili barem nastojim nikoga ne mrzit, ali uvjeren sam da je u proteklom osmogodišnjem, oprostite, sedam i po godišnjem razdoblju Dubrovnik krenuo u krivom pravcu i vremenom se abrivavo. Napravljene su brojne štete i bilo je krajnje vrijeme tu suludu jurnjavu zaustavit prije potpune katastrofe. Reći ćete da pretjerujem, jednostavno mrzim Dubu, a time i sve što su učinili ona i njena ekipa. Dobro, možda i u moje vrijeme smjer nije bio naročit, možda ga nije ni bilo, možda smo se još koprcali u poratnom, dubrovačko bankarskom i kosovsko NATOvskom vremenu, možda se nijesmo ni pomicali nego vrtili u krugu hvatajući dah za iskorak. No sigurno nijesmo napravili nepopravljive štete. Ko radi taj i griješi! Možda, pogotovo kad ne zna što radi.
Najmanja šteta je što su u proteklom razdoblju bez traga spiskane stotine milijuna kuna. Najteže će se ili nikako ispravit divljanje u prostoru. Ne znam je li bivša gradonačelnica u svom buku uslikala i Ingrinu zgradu u Uvali? Trebala je, jer to je i njezin grin fild spomenik užasa za generacije koje dolaze. I za njezinu sveznajuću ekipu na čelu s državnim arhitektom i urbanistom koji ne zna čitat prostorne planove. To je jednostavno nepopravljivo, a takvih je primjera svugdje oko nas, i još više u prostornim planovima koje je ekipa spravljala i donosila punih osam godina, oprostite, sedam i po, po željama svakojakih investitora. Sprega korumpirane, klijentističke, voluntarističke, bahate politike i primitivne avidnosti prijetila je uništenjem svega grada. Šutio sam i čudio se čitajući plavi podlistak podrške Šuici iz Dubrovačkoga koji su ispunili redom vodeći uglednici grada. Šutio sam u predizbornoj šutnji i strepio da ta slijepa potpora ne pomogne uskok u treći mandat. Srećom nije, a meni još nije jasno shvaćaju li ti uglednici kojoj i kakvoj politici, ako je to uopće politika, su dali potporu? Politici koja bi konačno uništila izvorne dubrovačke vrijednosti i zauvijek pretvorila Grad u sezonsko turističko odredište nastanjeno najamnim mediokritetima koji bi se borili za koru kruha milosti nepoznatih poslodavaca.
Teško je bilo bit svjestan odgovornosti za štetu koja se iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, punih osam godina, oprostite, sedam i po godina, činila Dubrovniku. Na sreću i toj mori je kraj. Ostaje odgovornost za nepopravljive štete, za izgubljeno vrijeme, za profućkane i pokradene novce. Čir je puko i ostaje nada da će se suluda jurnjava zaustavit, a budući razvoj Grada uskladiti s potrebama i željama njegovih stanovnika, a ne međunarodnih i domaćih mešetara.
Zato me veseli Androva pobjeda koja budi nadu u novo doba. Bez obzira što neki, koji polupunu čašu vide polupraznom, Androvu pobjedu tumače glasovanjem protiv Šuice, više od dvije tisuće izravnih glasova razlike uzeli su Dubi ključe od grada i dali Andru placet za usmjeravanje Grada prema viziji njegovog tima. A njegov tim nije ekipa poslušnika koji čekaju mrvice s mamine trpeze. Njegova ekipa je njegova snaga, ali i njegov korektiv što daje nadu da neće zabrazditi u Šuičine brazde. Neće bit lako zaokrenut ukrivo abrivani brod bez kune i lipe s trezorom punim nepokrivenih mjenica za projekte kojima je napunjen buk. Razdoblje od sedam debelih krava je za nama, čeka nas sedam mršavih, već ovu jesen Andro i ekipa će morat natezat i rastezat proračunski lincuo ne bi li se pokrili. Možda je trebalo ostavit Dubu da skupa sa svojom ekipom zagazi u blato koje su proteklih osam, oprostite, sedam i po godina spravjali.
|
|
|