Vido Bogdanović

31.03.2009., utorak

RIVA

Prije nekoliko godina poručio mi Župski karnevo da ne idem po rivi ispred kuće jer da se podamnom profundava. Umjesto na Montinjaka prebacio sam se na trotoar uz kuće. Propadanje rive se ipak nastavilo i nakon dugo priprema svečano je započeo popravak. Svi smo držali zdravo za gotovo da loše temeljena riva tone u Gruški fanag i ne razmišljajući puno zašto na potezu od velikog mula do Radeljevića još negdje riva ne legne. Napravile su se ekspertize oliti vještačenja, projekti s revizijama, ishodile dozvole i osigurali novci iz kredita. I krenulo radit. Zatvorio se prolaz od place do Radeljevića, postavili silosi i dovukli silni strojevi ko da traže naftu, pregledava se more da ne bi eksplodirala kakva zaostala mina i najavljuje se proširenje rive u zoni ulegnuća za oko metar i po. I sve bi to zajedno s popravkom kamenog opločenja trebalo bit gotovo do u ljeto. Ma niko ne govori zašto se riva ulegla. Prvo, riva nije temeljena na fangu nego na kamenu stancu prema tome nije mogla potonut zbog svoje i moje težine. Drugo, po rivi osim mene ništa teško ne prometuje niti hoda. Treće, već rečeno, na cijelom potezu ulegla je samo na ovoj lokaciji. Forenzičari su došli do jednostavnog uzroka potonuću. Tamo sad već davnih sedamdesetih Gruškom rivom se postavljala kanalizacija. Tad su, slučajno ili namjerno, neke od odvoda oborinskih voda koji su vodili u more presjekli pa su se oborinske vode «izlijevale» u nasip rive umjesto u more. Dan po dan, mjesec po mjesec, godinu po godinu, a voda i brda ruši, oborinske vode su isprale rivu na putu do mora. I riva je jednostavno legla. Ostavimo sad ondašnje izvođače i greške, ko bi ih sad pronašo. Vratimo se nama. Zbog čega čine one silne cirkuse u Gružu kad se rivu, ili stručno rečeno, obalni zid moglo razgradit, ponovo utemeljit na kamenu stancu i lijepo od istoga kamena ponovo izgradit. Jasno, uz sanaciju oborinske odvodnje. I čiča miča gotova priča! E malo sutra. Kakva bi mi to bila ekipa kad ne bi problem obaljenoga zida riješili što sofisticiranije, a time i skuplje. Neka se vidi da smo sposobni za najkompleksnije podvodne radove iako je sve mogo riješit prosječan poduzetnik s nekoliko miksera betona. U narodu bi se reklo, ko puno masla ima i guzicu maže. Bankar bi reko da je najslađi poso brojit tuđe solde, a lovac da se dlake nakupe đe se međed valja. Kakve to veze ima s popravkom rive? Nikakve, tako mi palo na pamet.

- 21:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #