Vido Bogdanović

08.03.2009., nedjelja

NE PADA MI NA PAMET NIKAKAV PAMETAN NASLOV

U subotu sam u Slobodnoj pročito intervju gradonačelnice koji je valjda tempiran ko soft opening predizborne kampanje. U tom nadahnutom i vizionarskom tekstu ponovo je, onako ko o špondu, spomenut pješački tunel od garaže do Pila. Izgleda da zbilja mislu ozbiljno. Pokušo sam pronać novine u kojima je pred nekoliko izvještavano o prezentaciji studije tega projekta na nekom od gradskih tijela, ali ih nijesam uspio nać. Pokušo sam na službenoj stranici grada nać nešto o projektu ali opet ništa. Na stranici koja izgleda ko pozivnica za cigansku svadbu našo sam pak spomenuti intervju. Pokušavam se ovako sjetit priče o tunelu i koliko se sjećam bile su dvije varijante. Obje su polazile iz nekakvog paviljona u Bogišićevom parku odakle se liftom spuštalo u podzemlje. Po jednoj varijanti tunel bi izlazio negdje oko ljetne pozornice iza Preparandije, a po drugoj izlazio bi u park u Posatu?!? Čini mi se da su rekli da ona prva varijanta ne igra, bio bi to samo pothodnik ispod ulice od branitelja. Druga varijanta ima problema s visinama, zbog nedovoljnog sloja iznad zamišljenog tunela, tunel bi se spustio skoro na razinu mora e da mu se ne bi svod profundo. Zbog toga ne bi mogo izać na Pile nego u Posat. Moram priznat da nijesam razumio kud će ljudi kad se nakon prolaska kroz tunel nađu u Posatu? Tunel ima još jedan problem, velikim dijelom, baš ko i garaža i dvorana, leži na geološkom rasjedu što znatno usložuje izvedbu. Jednim dijelom bi se moro radit ko i «tunel» na petlji gdje je prvo izgrađen usjek na koji je nalivena ploča i eto ti tunela. Ako su već zapeli za taj prokleti tunel, što je ludost svoje vrste, što ga onda ne učinu kroz tvrdu stijenu po trasi na kojoj imaju dovoljno sloja da im se sve ne profunda na glavu. Ako bi se u podzemlje spustili u kantunu garaže uz Zagrebačku ulicu i trasom je pratili, tunel bi mogo izać negdje oko Zorke. Tunel bi bio gotovo pravocrtan, na jednoj razini i dug oko 430 metara. Znam da sve nas provincijske seljačiće impresioniraju pothodnici ko onaj ispod glavnog kolodvora u Zagrebu. Čist, uredan, blještavo osvijetljen s puno butiga i još više ljudi. Ko ne bi volio imat onakav pothodnik ili pješački tunel u svome malome gradu. Pa da ima osjećaj ko da je u metropoli. Problem je što se onaj njihov i ovaj možda naš ne mogu nikako uspoređivat, ko što se po velikosti ne mogu uspoređivat Zagreb i Dubrovnik. Reko bi da kroz zagrebački pothodnik dnevno prođe više ljudi nego što Dubrovnik ima stanovnika. S druge strane, zagrebački je dug 150 metara, a naš bi bio skoro tri puta dulji. Što je Zagreb kontra Dubrovniku gradu? Ne znam pođete li zimi u Grad. Dogodi se ponekad da na Stradunu ne možete izbrojit više od nekoliko ljudi. Čisto vam je neugodno. E zamislite se sad u podzemnoj cijevi još stotinjak metara duljoj od Straduna kako ubrzano hodate osluškujući neugodan zvuk tuđih koraka iza sebe. Ako vas interesa kako bi izgledo naš tunel, onda se prošetajte do Novoga Zagreba, recimo pokraj Velesajma gdje kroz desetak puta kraći pothodnik dnevno prolazi neusporedivo veći broj ljudi nego što bi to ikad bilo u Dubrovniku. I kako izgleda pothodnik? Neuredan, prljav, s rasvjetom koja djelomično radi, sav iscrtan grafitima, i s onih nekoliko buža zakovanih šticama koje su valjda trebale biti poslovni prostori. I onda se čudite zašto ljudi, pogotovo žene pretrčavaju Aveniju Dubrovnik preko nekoliko prometnih traka i tramvajskih pruga. Eto tako bi otprilike nekoliko mjeseci nakon otvaranja i blagoslova izgledo i naš tunel. Ili možda ko pothodnik na Buži, parkiralište za motocikle? Garaža je tu, htjeli mi to ili ne. Zadatak je olakšat ljudima koji u garaži ostave auto doć do Grada, a čini se i ne samo do Grada nego sve do Viktorije. Šatl je svakako prihvatljiva opcija, time da će bit problema kad ljeti krene s Pila i zapne već kod bolnice. Za većinu posjetitelja šetnja pitoresknim ulicama i skalinima prigrada bit će poseban doživljaj. Ne zaboravite da je garaža jednako udaljena od Pila ko i parkiralište na Gracu, istina uz veću visinsku razliku. Ukoliko bi se s najdonje razine, ili čak ispod nje, učinio pješački izlaz i šetnica kroz đardine do križanja ulica Don Iva Bjelokosića i Marijana Blažića mislim da bi to bilo najelegantnije rješenje za najmanje solada. Interesa me samo koliko će koštat ove puste studije o tunelu koji se neće nikad gradit.

- 22:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #