Vido Bogdanović

24.02.2009., utorak

KEJS STADI

Baš se nešto mislim kako bi bilo učinit jedan kejs stadi. Recimo, u nekoj pametnoj školi nastavnik da studentima zadatak da osmisle infrastrukturne preduvjete za razvoj neke grupe otoka. Pa izmisli, recimo, tri otoka nedaleko od nekakvoga grada kojemu gravitiraju, na svakome otoku 150 do 450 stanovnika. Da ne bi bilo komplicirano, cijeli kejs smjesti u Mediteran. Otočani se mogu bavit čemudrago, ribanjem, poljoprivredom, turizmom, obrtom i što ja znam čime se još čovjek može bavit na otocima. I kad im sve objasni, nastavnik im još jednom postavi zadatak, što to zajednica treba učinit kako bi se otoci razvijali, a ne odumirali. Studenti sjednu oko velikoga tavolina i što si reko keks u neformalnom brejn stormingu slože program razvoja infrastrukturnih objekata i operacija kao preduvjet garantiranog održivog razvitka života na otocima. Da pojednostavimo, studenti su redom nabrojili što otočanima treba osigurat kako ne bi bježali s otoka, nego tamo lijepo živjeli, volili se, uživali i ponešto radili. Tako bi prvo trebalo otoke dobro povezat s kopnom, onda treba osigurat pouzdanu opskrbu strujom i vodom, nije prioritet, ali trebalo bi imat i kanalizaciju. Naselja na otocima trebaju bit dobro osvijetljena da ne bi ko po noći upo u školjeru. U dobu globalnih komunikacija, otoke treba opremit suvremenom komunikacijskom opremom. Škoji trebaju imat vrtiće, škole, ambulante, pokoju biblioteku. Nisu studenti zaboravili ni bogomolje, što ti je otok bez barem 5-6 crkava! Eto kad bi zadane mediteranske otoke ovako opremili, zaključili studenti da bi to bio dovoljan preduvjet za nesmetan prosperitet. Teško je ne složit se s studentima i dat im 4 plus. Jer što bi to još trebala učinit zajednica? I kad onda izmišljeni kejs stadi prenesete na dubrovačke Elafite, vidite da studentski program ne drži vodu. Svim nastojanjima usprkos, značajnim lokalnim i državnim ulaganjima, život na Elafitima nikako da se pokrene. Ako usporedimo 1989. i 2009. lako je zaključit da je u proteklih 20 godina ostvaren ogroman napredak u ostvarenju svih sustavnih preduvjeta za nesmetan život na Kalamiti, Lopudu i Šipanu. Ajdemo redom. Već dugo su Elafiti elektrificirani, opskrba se stalno poboljšava. Imaju napajanje s dva kraja, s Raca i s Orašca. Daljnji razvoj će zahtijevat povećanje kapaciteta, ali to ne bi trebo bit problem. Nakon baš dvadesetak godina izgradnje vodovoda, sva tri otoka su dobila pitku vodu s kraja. Kanalizacija još uvijek velikim dijelom nije riješena, ali složit će te se to ipak nije strateški problem. Još uvijek se duperaju fose, a može se očekivat da će za par godina sva tri otoka dobit suvremenu odvodnju otpadnih voda. Nakon prije rata 1 (slovima: jedne) brodske linije dnevno legendarnim Perastom koji je uz Elafite servisiro i Mljet, nedjeljom i praznikom se nije moglo ni na otok ni s otoka, danas su Elafiti 4 (slovima: četiri) puta povezani s Dubrovnikom, nedjeljom i blagdanima jednom, a ljeti dva puta. Uz nagrađenu Postiru Elafite ponekad tiče i brzi katamaran na liniji za Mljet, a Šipan redovito pohodi i mljetski trajekt. Elafiti su sad tako povezani s kopnom da se može uredno živjet na otoku, a radit ili ić u školu u gradu. Na otoke se i s otoka može dopremit sve. Uz redovite brodske pruge Elafiti sad već imaju dvije gotovo redovite teretne službe. S otoka se redovito odvozi otpad, a na otoke se doprema svakakav materijal i plin. Otočani više ne moraju stavljat prst u more kako bi se spojili s cijelim svijetom. I na otoke je stigo svjetlovod koji ih je uz ranije komunikacijske ukv veze učinio ravnopravnim dijelom globalnog sela. Sva tri otoka imaju škole, Šipan čak dvije. Postoje i nekakve predškolske aktivnosti. Otoci imaju biblioteke, kulturna društva, računalne radionice. Svaki otok ima modernu ambulantu sa stalnim ili povremenim liječnikom i zubarom. Crkve se uređuju i održavaju, otoci imaju stalne ili gostujuće župnike. Lokalni DVD-i su dobro opremljeni i svaki ima po nekoliko profesionalaca. Svaki otok ima barem jednoga čistaća. Sve su ceste, ulice i rive popločane, betonirane ili asfaltirane. Šipan je na poklon, ni kriv ni dužan, dobio i suvremenu uljaru. E sad, znate li vi što bi to još trebalo učinit na Elafitima pa da se život pokrene? Da gospodarska i životna aktivnost dođe barem na razinu 1989. Ne znate? Ne znam ni ja! Možda će najavljena rekonstrukcija rive u Luci napokon pokrenut Elafite?!?

- 19:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #