
Ozakonjen je novi mistificirani model spasa hrvatskog turizma – GOLF. Već godinama se priprema teren koji će golf investitore, ili interese onih koji investiraju u golf staviti iznad zakona i iznad općeg zdravog razuma.
Sad kad su sve karte otvorene, ne može se reć nego da je naša politička elita grupa bezočnih lažova koja stvarne nacionalne interese podređuje investitorskim interesima proglašavajući golf, ni manje ni više, djelatnošću od nacionalnog interesa.
Nitko, ama baš nitko nije ni pokušao objasniti kako će to golf spasiti posrnuli hrvatski turizam pogotovo u vrijeme zahuktale recesije. Da bi golf igrališta bila dobar dodatak ukupnoj turističkoj ponudi – to je jasno svakome. I tu prestaje svaka logičnost stavova naše političke elite. Golf igralište nije tenisko igralište ili igralište mini golfa. Golf igralište je vrlo zahtjevan infrastrukturni objekt koji se proteže na oko 70 hektara, koji zahtjeva velika ulaganja i velika sredstva za operativno održavanje.
Pametnjakovići iz Vlade i iz Sabora na čelu s ministrom turizma trebali bi znati i javnosti odmah reći: samo golf igralište kao komercijalni sportski objekt nije isplativ, nije fizibilan, nije održiv !!!!!! Drugim riječima, prihodi od naknade za korištenje igrališta koji se naplate od igrača golfa NE MOGU pokriti niti operativne troškove golf igrališta, a kamo li vratiti ukupnu investiciju.
Znam da vrtite glavom, što ovaj Bogdanović priča kad u svijetu postoje i djeluju stotine, tisuće golf igrališta. Načelno postoje tri modela održivog golf igrališta:
Prvi model je ekskluzivni golf klub gdje odabrani članovi visokim godišnjim članarinama pokrivaju troškove igrališta/kluba.
Drugi model je konzorcijski pristup gdje politika i gospodarstvo zajednički nepovratno ulažu u razvoj golf infrastrukture zbog jasno definiranih ciljeva. Podizanje kvalitete usluge u destinaciji, produženje sezone, glamur, itd. Članovi konzorcija posredno vraćaju svoje uloge kroz prodaju svojih usluga, odnosno naplatu fiskalnih prihoda.
Treći model je špekulacija, a u budućnosti bi se mogao zvati HRVATSKI MODEL budući su vlada i parlament suverene države ozakonili špekulaciju kao pravovaljan i poželjan model. U ovom modelu golf igralište je tek kulisa za neprihvatljivu izgradnju. Špekulacija na cijeni samog zemljišta i špekulacija na izgradnji i prodaji nekretnina koje u biti nemaju nikakve veze s golfom osim što su nastale i ostale u blizini igrališta za golf.
Izvrstan primjer špekulantskog pristupa razvoju golfa je upravo dubrovački slučaj. Već godinama, još tamo od kad sam kao gradonačelnik počeo sudjelovati u razmišljanjima o golfu u dubrovačkoj okolici, golf se načelno smatrao korisnom inicijativom u cilju upravo proširenja ponude i produljenja sezone. U svim tim razgovorima i susretima s nekoliko zainteresiranih golf investitora, brzo sam shvatio da cijela priča jednostavno ne drži vodu. Shvatili su to i investitori čiji interes je iskreno bio razvoj golfa pa su se povukli nakon prvih izračuna.
Računica je jednostavna! Na dobrom golf igralištu dnevno može igrati od 50 (zima – kratak dan) do 200 (ljeto – dug dan) vještih igrača bez da jedan drugoga pogađa lopticom u glavu. Ljetno igranje golfa u Dubrovniku je upitno, osim ujutro i predvečer, zbog sve toplijih lijeta. A ljeti nam i ne trebaju dodatni gosti. Zimskih pedesetak igrača po terenu, odnosno 150 dnevno ako bi se na Srđu izgradila maksimalno moguća 3 igrališta, koji bi s pratnjom predstavljali dodatnih petstotinjak gostiju dnevno kojih sad nemamo, upravo bi dobro popunilo sad prazne i zatvorene dubrovačke hotele. To i ima neke logike ukoliko bi se pronašao i opravdao model po kojemu bi državna i lokalna politika zajedno sa zainteresiranom turističkom i povezanom privredom uspjela izgraditi golf igrališta. Ali nema nikakve logike niti potrebe da prethodni i sadašnji investitor uz golf na Srđu namjerava graditi i smještajne kapacitete koji višestruko premašuju objektivne potrebe i mogućnosti planiranih golf igrališta. Čak kad bi se namjeravalo graditi kapacitete koji bi objektivno zadovoljili potrebe golf aktivnosti, znači li to da bi hoteli u gradu i dalje zimi bili prazni i zatvoreni, a hoteli i vile na Srđu i Bosanci u funkciji??? Što od toga ima Dubrovnik i dubrovačka hotelska privreda? Ko da na Srđu otvaramo skijalište pa ugostitelji ljeti rade na moru, a zimi na planini!
Letimičan pogled na trenutno važeći GUP otkriva da se na Bosanci dopušta graditi novi grad površine veće od Grada skupa s postojećim turističkim objektima na Pilama i Pločama. Za prvi put dosta!
|