Zanimljivo je sinoć bilo u velikoj dvorani IUC-a svjedočit daljnjem buđenju dubrovačke građanske inicijative. Iako malo patetičnog naziva, Građanska inicijativa za spas Dubrovnika, «agresivna manjina» je učinila još jedan korak u demokratizaciji dubrovačke javne scene.
Nakon predavanja u kojemu smo nažalost više slušali o predavaču i «njegovom» zakonu nego teoretski i praktično o najavljenoj temi, sukobu interesa, ispratio nas je poučak da se protiv tog društvenog zla uglavnom možemo boriti tek daljnjom demokratizacijom društva. Puno i malo. Svi bi mi rađe da možemo naložiti nekoj od, kako kažu predsjednik i premjer, institucija koja bi trebala provest mjere sprječavanja sukoba interesa. Lijepo bi to bilo kad oni koji upravljaju institucijama baš kao i same institucije ne bi bili u sukobu interesa.
Teško je sukob interesa u teoretskom razmatranju i pokušaju iskorjenjivanja odvojiti od korupcije i reketa. Tu isprepletenu mrežu zla najlakše je smjestit po naziv zloupotreba položaja ili zloupotreba ovlasti (javnih). Budući su državni prvaci u zloupotrebi položaja upravo političke i na njih naslonjene (povezane) elite teško je očekivat da će one same svojim zakonima i izvršavanjem tih zakona same sebi otkinut glavu. Daljnja analiza raspoloživih mehanizama dovest će nas do jedinog mogućeg i zadovoljavajuće uspješnog lijeka ovoj društvenoj epidemiji – javnosti! Prof. Kregar je savršeno u pravu kad opetovano insistira na javnom pritisku kao jedinom učinkovitom oružju protiv sukoba interesa. Proces je objavljivanje svih uočenih prijestupa, a kazna je uklanjanje grešnika s dužnosti kroz izborne postupke. Upravo u tome je građanska inicijativa nezamjenjiva, jer ne može se očekivat od postojećih političkih stranaka da pokrenu postupke čišćenja svojih redova od evidentnih zloupotreba. Revolucionarnim rječnikom to bi se moglo nazvat vraćanjem vlasti u ruke naroda.
Dok i ako narod ne dođe na vlast, građanske inicijative bi trebale insistirat na nekim od instrumenata koji bi ogolili kralja i pomogli zajednici da upozna i shvati sve sad već uobičajene mehanizme i konkretne slučajeve zloupotrebe ovlasti i položaja na štetu općih interesa. Internet kao optimalni demokratski alat daje nam za to mogućnost pa bi za početak trebalo tražit da se izvršenja svih proračuna (državnog, županijskih, gradskih i općinskih) svakodnevno objavljuje na Internetu. Kasnije bi istu obvezu trebalo tražiti i za sve pravne osobe (društva, ustanove, agencije, uprave) korisnike javnih proračuna. Nema nikakve poštene prepreke za ostvarenje ovakvog zahtjeva posebno zato što je objavljivanje besplatno.
Sljedeća mjera je ažurno objavljivanje, opet na Internetu, svih natječaja i iz njih izvedenih poslova koji se odnose na javne osobe, državu, jedinice regionalne i lokalne samouprave, javna društva i ustanove itd. Javnim praćenjem dosjea svakog projekta lako je ustanoviti ispravnost ukupnog postupka.
Treća mjera bila bi obveza svih koji ostvaruju prihode iz javnih izvora objavit svoju godišnju poreznu prijavu iz čega bi lako bilo usporedit imovinsko stanje pojedinca s njegovim financijskim izvorima.
Motiv svih zloupotreba, sukoba interesa, reketa, korupcije, uvijek je i samo novac. Objavljivanjem glavnih tokova javnog novca zadao bi se najžešći udarac brojnim nepravilnostima koje kao društvene metastaze prijete uništiti zajednicu. Znam, bunit će se neki da bi ovo bilo narušavanje privatnosti. Jest, ali bavljenje javnim poslovima nije i ne može bit privatni interes, stoga, kome je do privatnosti neka se ne bavi javnim poslovima.
|