Zamislite da nekome na ulici bude slabo ili se ozlijedi u prometnoj nezgodi. Leži na ulici, a oko njega skupina uzbuđenih ljudi koji mu pokušavaju pomoći. U skupini se recimo nađe i liječnik ili medicinski tehničar koji je slučajno tuda prolazio. Baci pogled preko remena ljudi koji pokušavaju pomoć unesrećenom, odmahne rukom i proslijedi svojim putem. Siguran sam da bi svi osudili takvo neljudsko i neprofesionalno ponašanje, a mnogi bi tražili da se takvom čovjeku oduzme stručna licenca.
To je bila izmišljena priča i siguran sam da nema medicinara koji bi tako postupili.
Evo i druge priče. Za rata u jednoj maloj zemlji neprijatelj je pokušavao osvojiti strateški vrlo važan grad. U svojim pokušajima je uspio zaposjesti predgrađa. U gradu je živio rezervni kapetan prve klase vojno obučen upravo u vojsci koja je napadala grad. Obrana grada se organizirala kako je znala i umjela. Policajci, vojnici, civili, stari i mladi udružili su se kako bi spriječili pad grada. Bio je to nulti ispit domoljublja. Ili si domoljub ili nisi! Umjesto da svoje znanje i vještine stavi na raspolaganje svome gradu i domovini, naš kapetan je odlučio da nije domoljub i ocijenio da gradu puno ozbiljnije prijeti suša nego naoružani neprijatelji pa je svoje rezervne prvoklasne kapetanske vještine stavio u službu gradskog vodovoda. Uostalom ne bi bilo uredu da ide svoj na svoga. Takve junake smo u to vrijeme nazivali šupcima.
U međuvremenu je rat završio, branitelji su uspjeli obraniti i osloboditi grad, u gradu nije falilo vode, našemu junaku su čuvali i kuću na okupiranome području, uspio se i prvoklasno izvuć iz priče o prometnoj nesreći, pogonjen svojim prvoklasnim domoljubljem vinuo se u sam vrh političke elite koja nas vodi u ružičastu budućnost, sva svoja ekonomska znanja upregnuo je za nać se u središtu korupcijskih i interesno sukobljenih skandala. Kad je svako normalan očekivo da će pod pritiskom međunarodne vešeraj istrage bit povučen u sjenu, prvoklasno je montiran za čelnog hrvatskog domoljuba.
Inače imam dosta dobar želudac, ali kad vidim našu junačinu kako postrojava hrvatske vojnike i kako nam sad on tumači nacionalne(?!?) obrambene interesa, kako nam sad baš on objašnjava nužnost i perspektivnost ulaska u NATO, dođe mi da se lijepo ispovraćam. I siguran sam, uvjeren sam, da je taj NATO, osim što je imperijalna militantna organizacija, jedno obično sranje kad nas u članstvo vodi bivši vrhovni zapovjednik agresorske vojske, kazališni etnički čistač, spikerica iz kumrovačke škole, sekretar komiteta iz sedamdesetih, rashodovani trener đuda, i jasno, jugoslovenski šupak iz naše druge priče.
|