Čini se da je moj regionalizam i navodno autonomaštvo privuklo najviše pažnje u prvim predizbornim istupima. Bez obzira koliko nešto jasno i obrazloženo izjaviš, slušatelji i prenositelji čuju ili prenesu ono što im odgovara.
Osnovni preduvjet da bi neki sustav funkcionirao ili neki pothvat uspio jest uspješno projektiranje. Ukoliko od samog početka elementi nekog sustava nisu funkcionalno poslagani kako treba, taj sustav će teško ili nikako funkcionirat. Slično je i s našom zajednicom, lokalno, regionalno ili državno. Svi smo, osim ljudi trenutno na vlasti, svjesni da nam stvari u državi, pa u regiji i lokalno, ne idu bajno. I tražit ćemo za to bezbroj razloga. Za nas u oporbi, osnovni krivci su oni na vlasti, a zaboravljamo da stvari nisu funkcionirale naročito ni kad smo mi bili na vlasti. Međusobno optuživanje neće pokrenut sustav i dat rezultate. Da bi sustav bio uspješan mora bit dobro projektiran i još bolje izveden. Tad bi i nešto lošiji upravljači uspijevali u svom upravljanju.
Državica s više od pet stotina općinica, općina, gradića, gradova i s 21 županijom dosad se organizacijski pokazala ko potpuno promašen projekat. Dok je bila na nizbrdici, nekako je još i funkcionirala, a sad nakon što je početni zamah istrošen i kad bi se trebala uspet na prvu uzbrdicu, makina je stala. Bez obzira koliko ulijevali benzine, kurblali i gurali, nikako da se pokrene. Očito nešto nije u redu u organizaciji. To smo vidjeli i sami, a vidjela je i Europa. I od nas se očekuje teritorijalna reorganizacija države. Kako bi bila uspješnija i kako bi se lakše uklopila u Europu.
U temu grmu leži zec. Ali ko će ga isćerat na čistinu? Strah me da će se dogodit ko što se i dosad događalo. U nekom zagrebačkom kabinetu, po špranci emailiranoj iz Brisela, iskrižat će se Hrvatsku ko tortu u nove regije, veležupe, županije, gradove, općine i što ja znam što sve još ne. Nakon što dobijemo novi zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi i novi zakon o izborima, poklat ćemo se međusobno ko kučki odma u prvoj predizbornoj kampanji ne bi li uhvatili dobačene kosti.
Uz pretpostavku da nijesmo ništa blesaviji od onih u Zagrebu, odmah se moramo uključit svojim inicijativama u već započetu rekonstrukciju državne strukture. Za budućnost ovega kraja nije svejedno kako će teritorijalno i funkcionalno biti organizirana regionalna i lokalna zajednica. Kako prenosu mediji, razmišlja se o primorskoj regiji koja bi obuhvatila cijelo hrvatsko primorje od Savudrije pa do Ponte Oštre, pa se razmišlja o regiji Dalmacija od Maslenice do Ponte Oštre, pa se vjerojatno razmišlja i o još nekim kombinacijama za koje još i ne znamo. A ja mislim da bi se Dubrovnik s okolicom s kojom predstavlja funkcionalnu cjelinu trebo organizirat u svoju županiju ili regiju, kako god se zvalo. Na taj način bi se najbolje iskoristili svi potencijali i resursi što bi rezultiralo uspješnošću zajednice bez obzira koja joj vlast sjedala na glavi. Na korist lokalnoj zajednici i samoj državi.
E sad, ko bi trebo pokrenut i nosit inicijativu po pitanju teritorijalnog ustroja juga Hrvatske? Upravo nova županijska vlast. Upravo ona treba biti nositeljica te inicijative i u suradnji s lokalnom javnošću pripremit konkretan prijedlog prema središnjoj vlasti. Eto to je «regionalizam» na moj način.
|