Vido Bogdanović
13.03.2006., ponedjeljak
DALMATINA
|
Kad ti troje reknu da si pjan, lezi i valjaj se. Tako naš mudri narod govori. Neko veče sam se opet zakačio oko Dalmatine, tog napokon ostvarenog hrvatskog sna. Njih troje, ja sam. Bezuspješno pokušavam objasnit da je 311 km kraće od 341 km, a da bi 280 km bilo još kraće od 341 km. Uvijek sam smatrao da su argumenti brojeva neoborivi, pogotovo u sukobu s iracionalnim argumentima, ali izgleda da sam se prevario. Uhvatili smo se oko trase Dalmatine. Oni tvrde da je postojeća trasa na putu prema Zagrebu, gdje se autocesta od Dugopolja spušta prvo prema Šibeniku, onda prema Zadru, pa preko Maslinice i kroz Sv. Rok penje prema Lici, skreće preko Gospića sve do Bosiljeva da bi konačno stigla do Karlovca, optimalna. Ako sam dobro zapamtio to je «sveobuhvatni pravac» koji ide «sredinom hrvatske kifle». Ko da smo pekari, a sve mi miriše na program «upoznajte Domovinu da bi je više voljeli». U svojoj tehničkoj naobrazbi učio sam da bi najkraćim putem trebalo bit najbrže. Nisam valjda u krivu? Kad bi meni neko dao da odredim trasu autoceste između Splita i Karlovca (Zagreba), onda bi uzo redalicu i potego crtu između Splita i Karlovca, i tražio kako provuć autocestu najbliže toj crti. Tad bi autocesta otprilike išla od Dugopolja preko Drniša na Knin pa na Gračac, Udbinu, Korenicu, oko Plitvica i Slunja pa na Karlovac. Umjesto da autocesta prisiljava sve putnike iz Splita i južno od Splita da na putu prema Zagrebu skreću kroz Šibenik i Zadar, Šibenik bi imao spoj na autocestu u Drnišu, a Zadar u Gračacu. Kako sad stvari stoje, cestovna udaljenost od Dugopolja do Karlovaca je 311 km ako vozimo starom, Plitivičkom cestom, a 341 km ako vozimo Dalmatinom, ili 30 km dulje u jednom pravcu, odnosno 60 km povratno. Da se autocesta gradila plitvičkom trasom, pretpostavljena udaljenost od Dugopolja do Karlovca bila bi oko 280 km ili oko 60 km kraće od Dalmatine u jednom pravcu, odnosno oko 120 km povratno. Plitvičkim pravcem preko Drniša udaljenost od Šibenika do Karlovca iznosila bi oko 260 km u odnosu na 296 km Dalmatinom, ili oko 36 km kraće u jednom pravcu, odnosno oko 70 km kraće povratno. Od Zadra preko Karina i Gračaca do Karlovca plitvičkim pravcem trebalo bi oko 220 km u odnosu na 235 km Dalmatinom, ili oko 15 km kraće u jednom pravcu, odnosno oko 30 km povratno. Za nas koji se Dalmatinom ili Plitvičkom cestom vozimo nekoliko puta godišnje, ovakva razmišljanja uistinu izgledaju sitničava i nedovoljno domoljubna dovodeći u pitanje domovinski projekt stoljeća, ali s gledišta čestih ili svakodnevnih korisnika ovih cestovnih pravaca, odnosno obične ekonomije i energetike, ove razlike u cestovnoj udaljenosti prestaju biti beznačajne. Pretpostavimo da imamo, što nemamo, ali ćemo valjda imati, prosjek od 15 tisuća vozila na autocesti svaki dan u godini. Od toga 3 tisuće za Zadar, 2 tisuće za Šibenik i 10 tisuća za Split i južno od Splita. To znači da 3.000 vozila za Zadar učini Dalmatinom 45.000 kilometara dnevno više nego što bi učinilo plitvičkim pravcem. Šibenskih 2.000 vozila učini 72.000 km više, a splitskih 10.000 učini 600.000 km više dnevno nego što bi učinilo nepostojećom plitivičkom autocestom. Ukupno dnevno to je 717.000 km prevaljenog puta više nego je potrebno. Ako vrlo skromno pretpostavimo potrošnju od 10 litara nekakvog goriva na 100 km za sva vozila, ispada da za tih 717.000 uzalud prevaljenih kilometara treba 71.700 litara goriva, i to po danu. Godišnje to iznosi 261.705.000 kilometara i 26.170.500 litara ili oko 21.000 tona raznog goriva. Recimo da je cijena goriva oko 1€ što znači da vozači nepotrebno sprže oko 26 milijuna € godišnje, a to je cijena izgradnje recimo 5 km suvremene autoceste. U ovu dobronamjerno pojednostavljenu računicu nije uzeta u obzir cijena gradnje nepotrebnih kilometara, nisu uzeti u obzir gubici i neugodnosti zbog (pre)čestih zatvaranje autoceste na Ravnim kotarima, Maslinici i Sv. Roku, nisu obračunati troškovi zbog većeg iskorištavanja vozila nepotrebnom vožnjom, nisu obračunati troškovi imbecilnog sustava naplate cestarine, nije obračunato izgubljeno vrijeme vozača, putnika i tereta zbog dulje vožnje, itd. itd. Sad će dreknut gospićki dušebrižnici da na ovaj način Gospić ostaje izoliran. Zašto? Upravo je Gospić na trasi dijela Jadransko-Jonske ceste od Gračaca preko Gospića i Otočca do Rijeke. Htio sam samo provjerit jesam li uistinu pjan i trebam li se valjat! Očito su oni koji su vukli trasu našeg vjekovnog sna bili pjani, lokalno izlobirani ili strašljivi. Strašljivi provuć cestu preko područja gdje su nekad etnički Srbi činili većinu stanovništva, pa trasa Dalmatine ko da ide po «granici» fantomske srpske republike. O politiko kraljice svih gluposti! Generacije će sad vozit milijune kilometara dalje nego što treba, dangubit milijune sati i plaćat milijune Eura penala zbog tuđe gluposti. I još će na semaforu u Maslenici čekat da ih bura pušti proć. Svi oni koji misle da pretjerujem neka učinu đir Dalmatinom pa Plitvičkom cestom. I vidjet će praznu Dalmatinu i krcatu Plitivičku cestu. Uz cestarinu se još uvijek na Plitivičkoj cesti na bazi od 10.000 vozila dnevno uštedi oko 110 milijuna kilometara ili oko 11 milijuna litara goriva godišnje. Ako laže koza ne laže rog, a pjani neka se i dalje valjaju. I zato Dalmatinu preimenujmo u ACST (AutoCestu Sezonsku Turističku). |
- 08:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||