Seksi djevojchice ne nose tange...

Zanimljivo je kako ti dođe razdoblje kada si na rubu očaja
Kada misliš da su sva čuda bez veze, da za sve postoji paralelno objašnjenje
Da ništa nije dovoljno vrijedno da se uopće spomene
Da za sve izgubiš dodir, onda počneš manijakalno halucinirati o legendama za nevjernike
O duhovima koji bi te vratili na pravo mjesto,
ali opet si izgubio dodir
Sorry but jebi ga
Ako vjeruješ da ništa nije dovoljno vrijedno spomena onda ni nije
Ako vjeruješ da u rukavu nema ništa, tada je to zaista tako
Cijeli svemir funkcionira s tvojim očajanjem ali i bez njega
Igra života se nastavlja
Možda se opet uspiješ dodirnuti sa pravim stvarima
Bitno je vjerovati….


Kali

Bijah dvanaest godina kad sam prvi put gledala Okrutne namjere.

I onda sam ga nakon toga gledala sigurno još nekih dvadeset puta.

Film i nije nešto posebno, ali meni jest.
I to zbog glazbe.
Zbog tog filma sam počela slušat placebo.
Zbog pjesme every me and every you koja se može čuti na početku filma.

I zbog tog filma sam počela slušati skunk anasie...

I counting crows mnogo godina poslije zbog pjesme colorblind.
I onda se sjetim Nje.
Ona mi je nabavila njihov album.
I sjetim se svih gluposti koje smo radili zajedno.
Ispijanja votke subotom u parku, bježanja s nastave matematike ( pitam se zašto sad imam problema baš s matematikom?!), slušanja cd-playera pod nastavom...
Naših intelektualnih rasprava o pročitanim knjigama, o zaluđenosti Hesseovim djelima...
Mnogo smo mi stvari činili zajedno, a danas jedva da se pozdravimo na ulici.

I ne znam gdje je i što radi i je li napokon pronašla mir.
I zašto je otišla bez pozdrava i zašto je mislila da ću ju osuđivati onog dana kad je odlučila otići?...

Htjela bih joj postaviti toliko pitanja.

Uvijek je bila drugačija, nikad ona koja se previše uklapa. I voljela sam je zbog toga...Njen optimizam je rušio moju destruktivnost.
Dvije posve različite osobe, a opet toliko slične.

I može li jedan čovjek toliko utjecati na nekog drugog da zaboraviš sve one s kojima si nekad bio dobar?

Možda nikad nismo bili toliko dobri koliko smo se činili da jesmo.

I možeš li uistinu zaboraviti sve događaje iz prošlosti, okrenuti glavu na ulici i praviti se da me ne poznješ ?

Ja ne mogu. I neću.

I pitam se sjetiš li se ikad mene ?

Ona to neće pročitati.

Već dvije godine izbjegava svaki kontakt sa mnom.

Doslovno okrene glavu na drugu stranu.

I pomlo je smješno, ali više tužno.

ISIS