pozitivne vibracije

Zbunjenost koja ga ne napušta kad je Lorena prisutna u njegovom tajanstvenom sjećanju; oslobađanje duboke žudnje iz njegove krvi da je dotakne beznadnošću svojih čula, uzrujanost koja leži u njenom imenu koje on prvi put izgovara tišinom misli...Negdje, ona je nedokučiva, nedostižna; on je suočen s njenom odsutnošću u prostoru, ali sjećanje je čini prisutnom u svim njegovim podražajima u kojima se množe njene slike koje je on, sebi objašnjava, njenom stidljivom i tjeskobnom plahošću.
Neusklađenost ritmičkog disanja, maglovita ljepljivost u zraku, tragovi ljubavi koja će tek oblikovati njihove gorljive navike za bijegom u zamku za opasnost; preplavljenost čula; obuzetost eksplozijom duha....

Izgubljen, na tragu vremena, poput tajanstvenog konjajnika noći, lutao je njenim mirisima u vjetru, kiši; tražeći odlomljeni dio sebe u kockici trenutka kada je strastveno ljubio, predavao se njenim treptajima, njenim dražima, njenom tijelu... Nedostajala je u njemu poput daha koji pokreće njegov svijet iluzija; ona je bila poput lutke od papira na njegovom dlanu dok nije izgorjela pod plamenom njegovih dodira. Sada je u svojoj ruci nosio njen prah; kao svoju vlastitu nepokolebljivost da je uništi kako bi je mogao stvoriti ispočetka u svom poljupcu nepokoren njenim bijegom iz njega. Još neviđen, nejasan u svojoj kreaciji žene koju obožava do svog izdahnuća, čekao je razotkrivanje sebe kroz njenu metamorfozu...