Izgubljen, na tragu vremena, poput tajanstvenog konjajnika noći, lutao je njenim mirisima u vjetru, kiši; tražeći odlomljeni dio sebe u kockici trenutka kada je strastveno ljubio, predavao se njenim treptajima, njenim dražima, njenom tijelu... Nedostajala je u njemu poput daha koji pokreće njegov svijet iluzija; ona je bila poput lutke od papira na njegovom dlanu dok nije izgorjela pod plamenom njegovih dodira. Sada je u svojoj ruci nosio njen prah; kao svoju vlastitu nepokolebljivost da je uništi kako bi je mogao stvoriti ispočetka u svom poljupcu nepokoren njenim bijegom iz njega. Još neviđen, nejasan u svojoj kreaciji žene koju obožava do svog izdahnuća, čekao je razotkrivanje sebe kroz njenu metamorfozu...
Post je objavljen 14.11.2006. u 19:57 sati.