Zbunjenost koja ga ne napušta kad je Lorena prisutna u njegovom tajanstvenom sjećanju; oslobađanje duboke žudnje iz njegove krvi da je dotakne beznadnošću svojih čula, uzrujanost koja leži u njenom imenu koje on prvi put izgovara tišinom misli...Negdje, ona je nedokučiva, nedostižna; on je suočen s njenom odsutnošću u prostoru, ali sjećanje je čini prisutnom u svim njegovim podražajima u kojima se množe njene slike koje je on, sebi objašnjava, njenom stidljivom i tjeskobnom plahošću.
Neusklađenost ritmičkog disanja, maglovita ljepljivost u zraku, tragovi ljubavi koja će tek oblikovati njihove gorljive navike za bijegom u zamku za opasnost; preplavljenost čula; obuzetost eksplozijom duha....
Post je objavljen 15.11.2006. u 15:43 sati.