pozitivne vibracije

Uzimaš pola kockice leda iz moje čaše i kliziš mi njome niz vrat. Usnama pokušavaš otpiti kapljice vode iz male udubine na mom vratu, dok ti prsti lagano dotiču moje nježne gležnjeve i penju se uz moje listove noge prema mojim bokovima. Tvoja nježnost me zasljepljuje... Znam; između nas neće ostati opsjednutosti trag. Naša predaja je poput nekog zaboravljenog otkrića drevnih civilizacija; ti i ja smo izgubljeni tragovi prošlosti na raskrižju sazviježđa; čekamo da se pretvorimo u prasak svjetlosti kako bi spoznali putove koji nas vode natrag svijetu kojem pripadamo. Utisnuti ispod pera na papiru, poput rukopisa raspršit ćemo se poslije sjedinjenja u današnjost...I bit ću opet vatra koju si ukrao bogovima poput Prometeja, i bit ću tvoje zatočeništvo, i tvoje
oslobođenje...

Hoćeš li znati ljubiti boginju u meni?

Tvoj dodir rasplamsao se na mojoj koži,
nestaješ
poput vulkana
u plimi
moje ekstaze...

I...dobro je što si tu...što smo zajedno...Jer rasli smo u suncu, ti umoran od odlaženja, ja zagrljena tvojim nemirom. Jer, gorjeli smo u vatri prvog sutona, prvog leta...Crtao si mi osmijeh na licu, poljupce vrućeg dana...i ništa nije bilo nemoguće dok si me držao naslonjenu na svoje tijelo... I ništa nismo rekli...I ništa nismo ostavili...Ti me pjevaš, ti me pišeš u prvi ljubavni stih, ti me raznosiš na svojim prstima kroz smijeh...šapućeš me, od mojih osmijeha gradiš zamak svog ljeta. Toplo mi je od tebe, opijam se tobom, mirišem na tvoje misli, tvoju strast, tvoju muškost...Čekala sam ovaj vrući ljetni dan da mi ga nasloniš na lice, i zapališ svjetiljku moga srca u suton, jer slutim oluju ispod svojih dlanova, crne lađe noći nošene plimom s dalekih, samotnih otoka...A divlji jezik tamnog plamena šeta po mojim leđima, peče me i ostavlja duboke posjekotine tvoje ljubavi
u meni. I strast me lomi...I koči se moja ruka u zraku, bez misli, bez glasa...I posrćeš niz moje usne, polako...dodirneš me na tren, pa se raspršiš s divljim valom u vjetru...po meni...
A ja žurim, žurim u tebe, krijem se od lovaca noći u tvom srcu.
Tu ću upaliti vatre,
spustiti svoje morsko tijelo
i sanjati
da si podigao svoje štitove
oko nas,
ja sam zemlja sunca
kojoj ploviš....

Nedokučiv trag kroz tebe, moja nježna stopala ispod mora, vjetar u mokroj kosi kao tvoje ruke daleke...Zar još nismo otkrili tajni otok našeg ljeta? Ipak, raspoznajem taj strastveni ples tvog glasa u meni, te riječi što se maze s mojom sjetom, ti nježni osjećaji, zatajeni u poljupcu koj nismo stigli dati jedno drugome na kraju...Ili na početku ljetne avanture u kojoj se tražimo kao stranci, nepoznati sebi...?
Dok ideš između stijena, ti pogledom otkrivaš ispod moje kože sve skrivene korake što te vode kroz zamke sjećanja do mog srca; i ja već znam - poljubit ćeš me prije riječi
koje mi želiš reći, iscjepat ćeš mi srce kao krilo leptira od svile na zelenom oblaku iznad nas, a ja ću samo htjeli kao uvijek da mi šapneš - volim te.
I ne dam da to čuju sanjari,
jer i ja ponekad znam
čuvati te za tek za sebe...

Ti, ja i ljetna sonata;
savršen svijet za ljubav...