Uzimaš pola kockice leda iz moje čaše i kliziš mi njome niz vrat. Usnama pokušavaš otpiti kapljice vode iz male udubine na mom vratu, dok ti prsti lagano dotiču moje nježne gležnjeve i penju se uz moje listove noge prema mojim bokovima. Tvoja nježnost me zasljepljuje... Znam; između nas neće ostati opsjednutosti trag. Naša predaja je poput nekog zaboravljenog otkrića drevnih civilizacija; ti i ja smo izgubljeni tragovi prošlosti na raskrižju sazviježđa; čekamo da se pretvorimo u prasak svjetlosti kako bi spoznali putove koji nas vode natrag svijetu kojem pripadamo. Utisnuti ispod pera na papiru, poput rukopisa raspršit ćemo se poslije sjedinjenja u današnjost...I bit ću opet vatra koju si ukrao bogovima poput Prometeja, i bit ću tvoje zatočeništvo, i tvoje
oslobođenje...
Hoćeš li znati ljubiti boginju u meni?
Tvoj dodir rasplamsao se na mojoj koži,
nestaješ
poput vulkana
u plimi
moje ekstaze...
Post je objavljen 05.07.2006. u 15:44 sati.