Beli prijeti metak u glavu ako mi ne pomognete naći joj dom !

Znam da ću mnoge ovim postom vjerojatno iziritirati, ali osim kad sam pisala o Moralesu 13. siječnja i o tome kako ga nitko neće jer je ružan (! - tipična (ne)ljudska primjedba), nisam koristila ovaj prostor za udomljavanje životinja. Neki od vas su iz drugih mojih postova već skužili da obožavam životinje, ali trudila sam se da ne objavljujem brojne vapaje u pomoć koji mi svakodnevno stižu na mail. Ovaj put moram jer sam emotivno vezana za ovo stvorenje i želim pokušati sve što mogu da joj spasim život. I dok to ne uspijem, njezine slike su jedino što ću objavljivati uz svoje postove.

Zove se Bela. Ima oko 3 mjeseca, mješanka je, slična malom tornjaku, ali neće biti tako velika. Tražim joj dom jer ljudi kojima, recimo, pripada, odnosno u čijoj se štali izlegla, žele je se riješiti. A na selu, riješiti se psa, znači metak u glavu. Budući da je Bela jednom već izbjegla ono uobičajeno prvo rješenje kojem, vlasnici štale u kojoj se Bela izglegla, pribjegavaju svakih 6 mjeseci za svoje dvije kuje, je zakretanje vratom nakon prvog udisaja zraka. Takav način tretiranja živih bića koja su ispunjena bezuvjetnom ljubavlju koju bez prestanka šire oko sebe, meni je toliko nezamisliv da se jako teško mogu kontrolirati da im svima ne kažem ono što mi leži na srcu - o prokletim licemjerima koji svaku nedjelju ližu križeve i busaju se u prsa svojom dušom koja bi ih, navodno, trebala uzdići iznad životinja, a gori su u svojim postupcima od ijedne životinje, pa čak i one koje ljudi zovu zvijerima (kao da postoje veće zvijeri i čudovišta od čovjeka). "Morat ću nešto riješiti" kaže njezina "gazdarica", koja navodno strašno voli životinje i iz te ljubavi je već dala lokalnom mesaru da podavi na desetke štenaca svojih kuja jer joj na pamet ne pada potrošiti novac na pse (bože sačuvaj takve pomisli!) pa ih dati kastrirati recimo. Treba vidjeti taj tupi pogled kada joj to, recimo, predložim.

Bela je za sada na sigurnom jer cijele dane provodi s mojim roditeljima na vikendici (nešto malo udaljenoj od njenog, nazovimo ga, pravog doma). Bela, međutim, ne ide doma, Bela živi, spava, igra se i hrani kod mojih roditelja. Moja mama ne dolazi doma već tjednima samo da bi Bela ostala živa. Međutim, morat će otići s vikendice koja nema ni vodu, ni struju i koja je to što kažem, vikendica, a proći će i ljeto. S ljetom će vjerojatno proći i Bela. Ako mi ne pomognete da joj nađemo dom.

Zato vas molim da se raspitate ima li zainteresiranih udomitelja i pišite mi na nisamjaodavde@mailpuppy.com. Bela je zaigrano štene, pametno, mazno, obožava primati i davati ljubav, voli i spavati i satim može biti potpuno mirna, jako je privržena. Gledajući nju imate osjećaj da je samo oličenje radosti života. Upravo stoga mi je strašno, prestrašno i pomisliti što ju čeka. Zato ako ima netko kome treba jedno klupko čiste sreće da ga uveseljava i voli, neka se javi. Dobila sam dozvolu da ju pokušam udomiti prije "konačnog rješenja". Zato moramo požuriti i zato vas MOLIM pomoć. Bela bi, po mom mišljenju bila idealna za starije ljude, umirovljenike ili one koji su stalno kod kuće. Ja bih je uzela, ali mene nema doma od jutra do mraka, a moja mama je slaba na nogama i ne može s njom u šetnje. Da živimo u kući, ili sada dok su na vikendu, sigurno bih je uzela.

A za sve koji su bili tako dobri da su stavili Moralesovu sliku, sretna vijest. Morales je udomljen. Dobio je gospodin putovnicu, ima i prijatelja pekinezera u obitelji i uči njemački :o) Uvijet te obitelji koja je željela još jednog psa bio je da ga nitko drugi neće. Eto, ima i takvih ljudi. Nadam se da će se netko takav naći i za Belu. I nju i njih u tom slučaju čeka neopisiva sreća



TEKST KOPIRAN OD:nisam ja odavde

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.