| |
| ožujak, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by Tincha
Blog kao i svi drugi ništa posebno, al nadam se da će vam se svidit
Moje umisljene
Sekica
Lara
Iva i Ela
Vera
Iva
Nikola
Udruga 193
Petra i Nina
Lendic
Ivana
Gloria
Josipa
Dragana i Antonia
Zderacice
Breljani
HTT
bila jednom jedna cura... uvijek kao da je čekala onoga pravog, nadala se da će ga naći, da će ga jednog dana sresti...i srela ga je.. zaljubila se do bola.. i prije ga je znala, ali ga nikada nije doživljavala, obraćala pažnju na njega, nije joj bio privlačan.. ali onda ga je upoznala i zaljubila se u ono nešto što je imao, u njegovu unutarnju ljepotu, u njegove riječi, šale, ozbiljne razgovore, ali i u njega samoga, u njegove crne oči i u njegov preslatki nezaboravni osmijeh.. nitko se nije smijao kao on, nitko ju gledao kao on.. ali nisu se odmah zaljubili.. zabrijali su jednom, i nakon toga on je našao curu.. bio je s njom 6 mjeseci, a cura s početka priče tek tada je shvatila da se zaljubila u njega i da je on to nešto što je ona čekala.. i živjela je u nadi da će on prekinuti sa svojom curom.. dosta često su se oni čuli, nekada je znao doći iz grada i u 5 ujutro slati njoj poruke, a ne svojoj curi.. pričali su na netu, dogovarali se, viđali na bazenu, i on joj je uvijek davao pomisliti da će on kad tad prekinuti s curom, i da će nešto biti između njih.. i desilo se to, prekinuo je s curom, ali između njih dvoje još ništa konkretno nije započelo.. a onda je imao saobraćajnu, i javio joj je da je završio na hitnoj.. uplašila se, htjela biti uz njega, ali nije mu bilo ništa ozbiljno.. idućeg vikenda vidjeli su se u gradu, i pitao ju je hoće li dobiti pusu da ga ona izliječi..i dobio ju je... to je bio početak! zajedno su prošli puno toga, voljeli se, ali još uvijek su bili na nekakvoj distanci.. i baš kad su se povezali jako, kad je ljubav buktila, on je prekinuo.. nije joj rekao zašto, već je rekao da više ne može.. nakon mjesec dana opet su počeli mutiti nešto.nisu mogli jedno bez drugoga, gledali su se kad god su mogli, ljubav je još buktila između njih.. tad joj je priznao da je prekinuo jer je trebao otići iz države, ali ipak nije otišao, i bojao se da će morati otići; tad bi mu bilo jako teško znajući da ima nju koja je ovdje, a da ju više neće vidjeti.. ali ostao je tu.. na jednoj zabavi njegov prijatelj ju je molio da ode do njega, i nakon dugo nagovaranja ona je ošla... rekao joj je: "moram ti nešto reći".. ona njemu "nemoj"... a on "ali ja te volim..stvarno te volim, ne mogu bez tebe!pogriješio sam, molim te nikad me nemoj ostavit!" zagrlili su se, poljubili, i opet su bili jedno, voljeli se...ljubav je dugo trajala, ali s vremenom se nešto počelo mjenjati.. nije bio kao prije, nije joj posvećivao pažnju kao nekada.. onda je ona otišla na more, i kroz to vrijeme koje nisu bili zajedno udaljili su se još više..kad se vratila pitala ga hoće li se promjeniti, na što je on odgovorio da se ne može promjeniti..i prekinula je, nakon godinu i po , iako ga je voljela više no sebe, ali nije htjela dopustiti da ima dečka koji joj ne pokazuje da li mu je, i koliko stalo do nje.. ali sad joj je bilo još gore... nije bio uz nju, osjećala se prazno i samo, i iako je znala kakav je, htjela ga je natrag ma kakav god on bio..VOLJELA GA JE..uvijek ga je u gradu sretala i gledala ono nešto što je nekad imala, a izgubila.i htjela ga je vratiti! u gradu dok su bili zajedno u društvu pitala ga je dal ga smije ukrasti, na što je on rekao da ga je već ukrala.. poljubili su se taj put, onako samo jednom, slatko, nježno.. rasplakala se.. kad je došla kući na mobitelu je bila njegova poruka : "za tebe uvijek dostupan!" nakon 3 mjeseca od prekida, pomirili su se..opet.. ali više NIŠTA nije bilo isto.. ljubav kao da je nestala, izbljedila.. nije mu značila i bila ono nešto što je prije bila..udaljavao se od nje...i ona je shvatila da je to gotovo.. nije željela biti ona koja će reći da je kraj...svojim prijateljicama je rekla da zna da je s njegove strane gotovo, da je ljubav pukla, ali da ona ne želi biti ta koja će stati na kraj vezi dugoj 2 godine.. ali što je najtužnije, ni on nije bio taj.. jednostavno je prestao kontaktirati s njom, i nakon tjedan dana šutnje izmislio je da ga je ona prevarila..i to je bio kraj jedne ljubavne priče... priče koja neće imati nastavka..
P.S priča je izmišljena,ubrzo ću pisat nešto o sebi a dotad se strpite....pusa velika
Život...što je to...?
samo riječ bez značenja ili nešto puno vrijednije...?
samo 5 slova koja su tu tek tako...?
samo zato jer je nekomu palo napamet napisati tu glupost...
ne..
život nije samo riječ, glupost ili šta već...
to je nešto puno vrijednije...
neki kažu da je život dar od Boga...
za taj dar nismo morali ništa napraviti...trebali su samo dvoje koje se vole...trebali su roditelji koji će taj dar paziti dok ga sami ne uzmemo u svoje ruke...a taj trenutak nama će biti najvažniji u životu...tada ćemo ostati sami...ostat ćemo bez majčinog zagrljaja i očeve zaštitničke ruke...krenuti ćemo svojim putevima...sami ćemo donositi odluke i ispaštati zbog pogrešaka...taj se trenutak može dogoditi baš sada...sada dok ovo pišem...dok riječi same od sebe nastaju na papiru...dok kraj mene sjedi najfrendica...dok na krovu kuće u izgradnji radnici se muće da bi nešto zaradili...oni su svoj život odavno uzeli u svoje ruke...i dobro im je...to nam je dokaz da život moramo znati cjeniti...i kad jednom ostanemo sami sa sobom...kada upoznamo osobu koju ćemo voljeti i s kojom ćemo pokloniti jedan život,jedan mali Božji dar nama...kada mi sami budemo odgovorni za taj dar...kada budemo vidjeli prvi njegov korak i prvi osmjeh...kada čujemo prvu riječ...ne znam...meni je u životu najveća želja biti sretna uz muškarca kojeg volim...s kojim ću biti sretna...želim biti mama jednog dana...znam da ću tada imati sve što mi je u životu potrebno...ljubav i sreću...neki vjerojatno imaju istu želju...nekima je već ispunjena...ali znam da kad se jadnom u bolesničkoj postelji budemo prisjećali svega...kada nam u tom posljednjem trenutku sav život preleti pred očima...kada vidimo sve dobro i loše...svu bol i tugu i svu sreću...tada ćemo znati da smo bili sretni...tada ćemo zahvaljivati Bogu na tako prelijepom daru...kada ispustimo posljednih dah znati...kada uz nas budu voljene osobe,djeca i unuci...tada ćemo biti sretni kad vidimo svu tu ljepotu koja nas okružuje...to će nam biti najdragocjeniji dar koji smo dobili ikad...to će biti naše blago koje ćemo ponijeti sa sobom...tada ćemo znati da ni jedan trenutak u životu nismo uzalud potratili...
Mnoge su bure kroz život mi prošle...mnogo mi kiša kvasilo lice...
mnoge mi zvijeri kidale dušu...mnogi mi nožem cijepali srce...
Upoznala sam tamu na životnom putu...
sav sjaj života ubila tuga...samoća...ljudi...
A onda...jednom...došao si ti...
Tko si ti...
Netko tko je smirio buru...poljupcima posušio kišu na licu...
hrabrošću ukrotio divlje zvijeri...
dao mi svoje srce da kuca kao moje...unijeo svijetlo...
zasjao mi je život kao najljepši dijamant...
svojom ljubavlju vratio sreću...otjerao samoću...suprostavio se ljudima...
Pokazao mi da sam voljena...da nisam zaboravljena...
pokazao šta je prava ljubav...pokazao život u velikom sjaju...
Gdje si bio do sad...da li su te anđeli poslali da me čuvaš...
Tko si ti...što si ti...znam ti si moja sreća...ljubav...život
Hvala ti što postojiš na životnom putu mom...hvala ti što si tu...hvala
ZA MOJU LJUBAV
...........Evo me opet,ali ovaj put posve sama,(SAMA BEZ TEBE).........
Bez tebe sada gledam noć i bezbroj zvjezdica,nadajući da ću te među jednom
pronaći.Tražim te,patim a jučer smo još bili skupa i tako sretni.
Tko još može predvidjeti kraj,možda jedino ti,dok sam se ja uvijek osjećala
tako sretno i zaštićeno u tvom zagrljaju.Nakon dugo mjeseci tebi moja ljubav
nije bila dovoljna.Odjednom si se udaljio od mene.Pored mene više ne osjećaš sreću
i čežnju.Toga sam sada svjesna,no prekasno sam to shvatila,srce je već bilo da bi
razumjelo što si mu učinio.
Sada odlaziš,tvoje će oči drugu gledati,sada će tvoji osmijesi drugu činiti sretnom.
A ja........ja sam i dalje tebi vjerna ostala.
Zbog čega??!!?!?Ne znam.Nemoj me pitati.
Možda čekam nekog sličnom tebi ili ......... jednostavno te nisam PREBOLJELA?!?!!??
Ali kako kažu VRIJEME LIJEČI SVE RANE.Možda me s vremenom ponovno nečiji zagrljaj
zaštiti i učini me sretnom!MOŽDA
P.s pisma nije vezana za mene
Ejjjjjjjjjjjjjjjjjj ljudi!!!
Evo da vam se javim nisam odavno hehehe.Pa neznam šta da vam kažem,mogla bi pisat malo o školi.Imam puno bolje ocjene nego što sam ih imala u 1.polugodištu.Jedino imam poznavanje za ispravit a ovo sve ostalo stoji na mistu.O profesorima da i ne pričam oni su KATASTROFA, ubiju te u pojam poput "Alilovića i Alilovićke".Inače oboje mi nešto predavaju on hrvatski,a ona poznavanje.Svaki sat su sve više i više dosadniji,dođu na sat loše volje pa kako nemaju po kome oni po nama iskale svoj bis na što sam ja alergična.Daju nam kontrolne kad njima pune,ispituju svaki sat.....ma katastrofa.Najbolji profesor je Stipica, je da mi uvik da 2 iz zalaganja al brate s njim se možeš zajebavat,možeš radit sve na satu što kod drugih nemožeš.Evo ja sad idem na utakmicu igramo protiv Metkovića bit će to pravi derbi.Držite nam fige možda ih uspijemo pobjedit jer ipak oni su 3, a ni 10 na listici.Pozdravljam sve svoje prijateljice.VOLIM VAS.PUSA:
PRAVA LJUBAV
Evo vam par pismica.......
DANI
Same dane ja provodim, tužne i jadne...
Bez tebe tako glupe i dosadne
Ti ne dolažiš više....
A bez tebe moje srce prestaje da diše
Kuca polako,tako polako, tako polako, jedva se čuje...
Pomalo plače a još više tuguje
Tebe nema ovih dana
Ja plačem i tugujem sama
Nemam kome da se požalim
Nemam s kime da se razveselim
Dok sam kraj tebe život mi je drag
Bez tebe ne znam poći ni na jedan trag
Kojim god bez tebe pođem
U tugu i bol uvijek dođem
Zato ću radije kraj prozora sjesti i
plakati................
Kroz gustu maglu tebe dozivati...
Zvati ću sve dok ne padne tiha noć
Možda s mjesečevim sjajem u zagrljaj
Ti češ meni doč...
JA IMAM....
Ja imam...
melodije nesaslušane
priče nepročitane
šale neispričane
snove neodsanjane
slike nepregledane
i imam jednu ljubav
veliku, ne uzvračenu...
OČI.....
....oči su ti bile plave
i s nebom se slile u beskraj
vidim i sada isto nebo
i plave oči
ali to sad nije moje
jer drugoj poklanjaš svoje noći.
Pored mene sad je tuga
koja prati život moj
tvoje usne ljubi druga
i sve svoje dao sam njoj.
P.S ljudi nisam u nikakvom bedu, nego imala sam napisane pisme i odlučila sam to objavit.Pusa
Hy!!!!
Neznam kako,ni zašto sam ja otvorila ovaj blog.Al eto možda da ubijem malo vremena.Pa evo za početak da kažem nešto o sebi.Zovem se Tina,prezime i nije toliko važno.Rođena sam 6.7.1990 godine u Makarskoj.Treniram rukomet već 5-6 godina skupa s Anom,Ivanom.....Inače rukomet mi je najdraži sport a iza toga slijedi nogomet,navijam za HAJDUK.Idem u 2 razred trgovačke škole za mene najbolji razred.Ima u razredu nekoliko osoba koje nemogu podnit i koji mi nisu baš nešto dragi.....al izađem ja na kraj s njima.Volim izlaske, svoje prijateljice,svog dečka, a naravno i svoje roditelje iako su nekad......uh nadam se da znate na što mislim.Nevolim kad neki ljudi seru o drugim ljudima bez razloga,nevolim laži i i nevolim još puno toga.Neznam više šta da vam pišem ovo mi je prvi put da otvaram blog.Eto ljudi moji to je sve od mene za početak.Ovim putem pozdravljam moje "umišljene",aleksandru,mateu zelić,anju,vesnu i mariju i sve one koje sam izostavila.Pusa,volim vas puno.
