...verujem, ne verujem....
Gluvo je doba, svi su zaspali
osećam strašan nedostatak buke
Hoću da vrištim a ne mogu sam
ljudi su danas osetljivi na zvuke
Jer je noć noć noć noć totalni je mrak
Ništa se više ne vidi u tami
Ovo svetlo je usamljeni zrak
osećam ipak ko da nismo sami ti i ja
Verujem .... ne verujem
Verujem.... ne verujem
Ustani nije vreme spavanja
dođi da čuješ pobedničke trube
Umi se vodom sa ovog izvora
Napolju ljudi pevaju kroz zube
Jer je noć noć noć noć totalni je mrak
Ništa se više ne vidi u tami
Ovo svetlo je usamljeni zrak
osećam ipak ko da nismo sami ti i ja
Verujem .... ne verujem
Verujem.... ne verujem
čekamo jutro da se razdani
da neko dodje i donese sveću
U ovom mraku čovek ne vidi
a ja da čekam, ne mogu i neću
Jer je noć noć noć noć totalni je mrak
Ništa se više ne vidi u tami
Ovo svetlo je usamljeni zrak
osećam ipak ko da nismo sami ti i ja
Verujem .... ne verujem
Verujem.... ne verujem...
prošla je još jedna godina...
nekako sam sva dezorijentirana.. spavala sam do sad, a sad opet neću moć zaspat do 2... totalno mi je izvitoperen bioritam... moji se opet svađaju, oko banalnih sitnica... oko ćistoće u kući, oko starog čovjeka koji više ne može normalno funkcionirati zbog starosti, oko zanemarivanja kućanskih obaveza i obveza prema djeci, itd... uvijek ista priča... sad samo čekam da dođe u moju sobu i da se zdere na mene, ko po dobrom starom običaju...
i opet su mi popušili sve cigarete... sad ću biti živčana iz razloga jer znam da ako mi dođe da neću imati što za popušiti... mrzim to što sam ovisna o takvoj glupoj sitnici... i što sam živčana zbog toga.... svi pušači početnici misle da im konzumiranje neće preći u ovisnost... ha ha pričam ti priču... da ćemo moći kontrolirati tu "naviku"... aha, je navika, moš mislit... i živcira me što pušim, al opet, nemogu poreći da mi paše...
eh, svi donose neke novogodišnje odluke.. e pa koje su moje?
NEMA IH! ne želim ništa odlučivati zbog toga jer ako ne uspijem u svom naumu još ću jednom dokazati samo da sam slaba ličnost.. tako rađe neću ništa obećavati, pa i samoj sebi, pa se neću ni razočarati...
novu sam slavila na jednom neobičnom mjestu, s neobičnim društvom.. ok, možda je atribut neobično pogrešan i u jednom i drugom primjeru, ali kak da to velim... bila sam s ljudima s kojima se uopće ne družim, neke od njih nisam ni poznala, s par sam bila na bok, bok... ali vjerujte, bilo mi je super... drugačije, kao neka mala avantura, izazov... i imala sam feeling da će mi biti super i bilo je.. a kaj vam govorim, prava sam vještica...
još sam nešto zamjetila kod ekipe s kojom sam slavila novu.. svi su prilično pametni, i imaju dosta opće kulture... mislim pričala sam s pojedincima o stvarima o kojima sa svojom škvadrom inače ne pričam... i glazba koja se puštala, preporod... i za promjenu mi je bilo dobro se družiti s ljudima kojima najveći intelektualni doseg nije dražen zečić i pokidat ću lance sve... ovo sam bezveze navela, al kužite što hoću reći... kojima nije jedino suprotan spol na pameti... mislim bilo je i zafrkancije i glupiranja ali opet bez primitivizma...ako će mi takva biti cijela godina, super...
i baš mi je ok u životu... nemam se zašto žaliti...
jedino mi je malo žao što se dugogodišnje prijateljstvo polako razvodnjava... mislim, ponekad imam osjećaj da me više ne mogu pratiti u nekim mišljenjima i stavovima, i da bi mogli komunicirati moram se prilagoditi njima... al dobro, ako je tako sitna cijena, to malo prilagodbe da bi naše prijateljstvo preživjelo, spremna sam platiti.... ali mislim da je nas oduvijek više vezala odanost jedno drugome, a ne neke sličnosti... i evo malo je žalosno sve to, ali više mi nije važno ako nejdem na kave s njima jer su oni u nekoj drugoj sferi u kojoj ja ne želim biti... daleko od toga da ja njih ne volim, da mi nije stalo do njih, ali mislim da sam u nekim stvarima, bez lažne skromnosti, odmaknula korak dalje od njih.... sad je samo pitanje hoćemo li to prihvatiti i prilagoditi se jedni drugima...nadam se da hoćemo... ipak većinu sam života provela s njima... al evo, žalosno kaj da velim...davno sam im rekla da se mjenjam, da sam se promjenila, ali mislim da su oni oni to protumačili kao postepeno smanjivanje zaljubljenosti u nekog.... ok, i to je djelomice točno ali čovjek se ne sastoji samo od osjećaja...
a opet zbližila sam se s osobom koja je na mojoj intelektualnoj razini.. i mislim, kad imam osjećaj da mi netko proširuje vidike, kad me razumije, i kad pričamo o stvarima koje zapravo ne primjećujem... mislim da je to prijateljstvo koje nastaje i koje namjeravam čuvati... i drago mi je zbog toga... stvarno je...
opet toliko toga se je dogodilo, toliko toga posebnog, ali baš zbog te posebnosti nemam namjeru to podjeliti sa svima, više ne bi bilo tako posebno... mislim ne želim pisati o stvarima koje se ne tiču samo mene...
meni je onaj prelazak iz noći u dan bio prava proslava nove godine... i bilo je...lijepo...koliko puta čovjek poželi da zaustavi vrijeme, ili bar da nikad ne zaboravi veličinu jednog trenutka...ali opet, koliko god posebno bilo, izblijediti će... makar će me dašak južine još neko vrijeme podsjećati na prvi dan nove godine...
"...još želim da ti poklonim, listove divljeg kestena..." :)
mislim da bi to bilo to... nemam više inspiracije... ok, toliko toga mi je još u glavi al očito sam danas preglupa da više išta napišem.. mrzim kad sam nesposobna prenjeti svoje misli na papir, makar i virtualni...
eh da, pitao je za mene... primjetio je da me nema... što mu to znači? ne, bolje je pitanje što to meni znači? iznenađenje u svakom slučaju... nešto više? neku osobitu sreću? ne baš... hah... ironično... al evo očito je život takav...
a sad, svima želim sretnu novu godinu... i laku noć ljudi....
(he-he, da ne zaboravim ovaj stih..)
.....................neznam dal razumiješ, al volim te.......................
02.01.2007. | 23:07 | 16 K | P | # | ^